Bijeljinac Slađan Mikić duže od dvije decenije je uzgajivač golubova i papagaja, a preko 40 godina, prikuplja neobične predmete, metalni i papirni novac, poštanske markice, stare radioprijemnike, vrijedne knjige, umjetničke fotografije…
“Uvijek sam volio životinje, a tu ljubav sam naslijedio od oca koji je takođe imao golubove, kanarince. Svaki kućni ljubimac je lijek za dušu. Život je sve ubrzaniji i ljudi su u nekim obavezama, a kad dođeš kući, „u svoje gnijezdo” i provedeš malo vremena sa svojim ljubimcem, opustiš se i izbaciš negativnu energiju – kaže Slađan.
Njegova zbirka neobičnih predmeta je posebna priča. Tu nema šta nema, od znački, starih foto aparata, do kontrabasa, kojeg je kupio u Novom Sadu, a “prošvercovao” na granici jer su carinici mislili da je muzičar.
“Imam gramofon koji je star 102 godine. Tu su i ploče za gramofon koje su se koristile prije stotinu godina. Imam manju količinu rimskih novčića, sjekire iz kamenog doba, ali i srebreni novac koji je iskovan u kovnici novca u Francuskoj – kazuje Mikić.
Neke predmete je dobio na poklon, kao što su prve bokserske rukavice koje su stigle u Bijeljinu, stare mastionice, radioprijemnici, stari tranzistori, originalni ruski samovar za čaj, preslica, kovačka kliješta iskovana u kovačnici, stare pegle. Puno neobičnih predmeta stiglo je sa skoro svih kontinenata – iz Kine, Japana, Rusije, Amerike, ali i iz brojnih evropskih zemalja.
Među neobičnim predmetima je kofer koji su na leđima nosile kamile po Africi, orlovo pero koje je nekada služilo kao nalivpero, ali i originalni luk i strijela iz nekog afričkog plemena.
“Imam tursku lulu staru 200 godina, rađenu od posebnog kamena. Sve sam prikupljao s ljubavlju i srcem. Nikakav interes nisam u svemu tome pronalazio, jer su me oduševljavali susreti s ljudima i njihove priče – kazao je Mikić. (Naj portal)
