Pratite nas

Sudbine

Kod Rebeke je jedna kao brežuljak, a druga ko planina: NAUČILA SAM DA VELIČINA MOJIH GRUDI NIJE BITNA…

Published

on

Britanka Rebeka Bačer je dama koja je neobičan fenomen. Njene dojke se drastično razlikuju u veličini; jedna odgovara A košarici (jedinica), a druga D košarici (četvorka). Razlika je očigledna i teško ju je ne primijetiti, čak i u široj odjeći.

Kako ona ovaj problem ne skriva, logično je da izaziva pažnju kod mnogih koji je vide. Obično uhvati njihov zbunjeni pogled. Neko pomisli da je ostala bez dojke, a rijetki su koji znaju da ona ima tkzv. “poljski sindrom”, rijedak poremećaj rasta zbog kojeg su joj grudi nejednake veličine.

Ona je, inače, zaposlena kao recepcionerka u agenciji za nekretnine. Gazi kroz 23. godinu. Za razliku od mnogih žena, koje bi patile zbog ovog poremećaja, Rebeka je prihvatila svoje nesavršenosti te je i odbila besplatnu operaciju kojom bi se njena manja dojka ‘popunila’ da odgovara većoj, zbog čega je mnogi smatraju ‘ludom’.
Ona smatra da treba voljeti svoje tijelo onakvo kako jeste. U tome ima i podršku svoga 22-godišnjeg momka Kajla Ofisera.

”Kad sam napunila 13 godina i ušla u pubertet, nisam mogla dočekati da mi narastu grudi. Ali, to je kod mene išlo sporije i sjećam se da mi je prijateljica prva rekla kako su mi grudi nejednake veličine. Kad sam imala 15 godina gledala sam se u ogledalo i tek sam tada shvatila da je razlika ogromna. Posjetila sam ljekara, koji mi je rekao da se ne brinem jer mi se grudi još razvijaju”, ispričala je.

“Jedna strana mene bila je poput planine, druga poput brdašca i bila sam tinejdžerka, naravno da mi je to mi stvaralo kompleks”, prisjeća se.
Nije mogla pronaći grudnjak koji joj odgovara, vršnjaci su je zadirkivali, a presvlačenje za fizičko vaspitanje bilo je noćna mora. Do dobi od 17 godina posjetila je već pet ljekara koji su joj pregledali grudi i zaključili da se ‘kasno razvija’.

Dali su joj protetski umetak kako bi ga stavila u grudnjak za svoju manju lijevu dojku, kako bi izgledale jednako.

”Svakih šest mjeseci su mi mjerili grudi i izrađivali novi umetak, a ja sam mrzila to. Mrzila sam što sam tako različita od svih drugih. Uskoro sam počela i sama istraživati moguće uzroke te sam se pretvorila u ‘medicinskog detektiva”’ rekla je za “The Sun”.

Pritom je naišla na pojam tzv. poljskog sindroma, stanja koje uzrokuje nedostatak razvoja mišića na jednoj strani tijela. Rekonstruktivna (plastična) operacija je najprihvatljivija opcija liječenja poljskog sindroma – ali nju je Rebeka, na čuđenje mnogih, odbila.

“Umjesto da sakrijem svoje stanje, odlučila sam pokrenuti kanal na YouTubeu u slučaju da su drugi u istoj situaciji kao ja te ne znaju šta im je”, objasnila je.
Tako je odlučila da neće biti predmet ismijavanja, već neko ko pomaže i promoviše pozitivan stav prema vlastitom tijelu.

Pričanje vlastite priče, smatra, pomoglo joj je da izgradi samopouzdanje.Nakon što je shvatila da je puno ljudi pomogla da prihvate vlastito tijelo, smatra da bi estetski zahvat kojem bi izjednačila svoje grudi bio čin licemjerja.

Danas više ne koristi ni umetke da bi popunila grudnjak, već radije nosi sportske grudnjake jer joj pružaju podršku i daju bolji oblik.

”Moje grudi su me naučile kako veličina zaista nije bitna te da je svako lijep na svoj način”, kaže ona.(Naj portal/Foto: Instagram)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending