Mnogi su čuli da je zbog izdajničkog ubistva indijanskog vođe, od strane američkih Indijanaca, na Sjedinjene Države i američke predsjednike bačeno prokletstvo, ali malo ljudi zna za osobu sa čijim je imenom povezana ova legenda.

Vođa plemena Tekumseh u istoriji sjevernoameričkih Indijanaca je bio apsolutno izuzetna figura. Sjajan ratnik, diplomata, javna ličnost i govornik, bio je blizu stvaranja i vođenja najveće države Indijanaca u Sjevernoj Americi. Ubili su ga neprijatelji i njegovom smrću slomljen je otpor njegovog naroda. Da bi postigli svoj cilj, zauzimanja američke zemlje, kolonisti nisu prezali da posegnu za najprljavijim sredstvima.

Godine 1809. sa indijanskim vođama zaključen je čuveni Ugovor Fort Vejn o indijanskim transferima 3 miliona hektara njihove zemlje. Ugovor, kojeg je tako lijepo sastavio general Henri Harison, budući predsjednik Sjedinjenih Država i tadašnji guverner Indijane, još uvijek predstavlja američku sramotu.
Poznato je da su lideri, prije potpisivanja sporazuma o prenosu 3 miliona hektara svoje zemlje SAD-u, bili pijani. Ali Indijanci su uvijek držali riječ, i kao rezultat toga, mnoga plemena su morala zauvijek da napuste domovinu svojih predaka.

Pošto je dugo živio među koloniistima, Tekumse je bio itekako svjestan želje bijelaca da unište autohtono stanovništvo Amerike. A takođe je razumio da fragmentacija plemena daje bijelcima ozbiljnu prednost. Njegovo uvjerenje uspjelo je da ujedini ljude iz 32 Tako je rođena Konfederacija plemena sa teritorijom koja je bila veličine veće od tadašnje veličine Sjedinjenih Država.

Prvi njegov korak, za koga se smatralo da je odličan govornik, bio je pokušaj da se ubijede američke vlasti da odustanu od ugovora sklopljenog na tako upitan način. Sudbonosni sastanak američkih vlasti i indijanskih vođa dogodio se u avgustu 1810. General Harison, budući predsjednik Sjedinjenih Država, odbio je da raskine ugovor i čak je savjetovao Tekumsea da se ne miješa u njegov posao: ipak, sporazum nije uticao na interese njegovog naroda.

Konfederacija, prema guverneru, nije zajednica koju su Sjedinjene Države priznale, pa je od svakog plemena zatraženo da razgovara sa američkim vlastima odvojeno. Napuštajući mjesto, Tekumse je upozorio: ako sporazum ne bude raskinut, Konfederacija plemena stupiće u savez s Britanijom, na šta se Harison samo osmehnuo.

Pojačani odnosi Sjedinjenih Država sa bivšom metropolom – Amerikanci su istovremeno pripremali napad na Kanadu – po prvi put prisilili su Evropljane da vide saveznike u indijanskim plemenima. Lično saosjećanje između vođa Indijanaca i Britanaca mnogo je doprinijelo tome. General Brok, komandant britanskih snaga u Kanadi, bio je čovjek od časti i cijenio je liderske talente indijanskog vođe. Britanija je učinila nezapamćen čin – ušla je u vojnu alijansu sa Indijancima i objavila rat Sjedinjenim Državama.

Kombinovane snage su s lakoćom pobjeđivale u borbama. Izgledalo je da je posljednji korak ostao do pobjede. Još jedna odlučna bitka – i na svjetskoj mapi će se pojaviti nova sila – nezavisna država Indijanaca.

Ali jedan događaj je promijenio tok ove priče: Brok je umro u drugoj bici, a smrt jednog generala promijenila je ishod rata. Umjesto njega, britanske trupe predvodio je general Prokter, čija se vojna vještina nije mogla uporediti sa talentima preminulog komandanta. Bez obzira što je Tekumse insistirao na odlučnijim akcijama, bez obzira na to koji je manevar zaobilazio, sve je bilo uzalud. Pretjerano oprezni general počeo je da se povlači u unutrašnjost Kanade, prepustivši Amerikancima prethodno osvojenu zemlju.

5. oktobra 1813. godine u Konektikati, na rijeci Temzi, odigrala se odlučujuća bitka.
Ali uzalud se Tekumse nadao čudu. Prokter je iznenada povukao svoje trupe usred borbe. A vojska Sjedinjenih Država imala je ogromnu brojčanu prednost. Ishod bitke bio je unaprijed odlučen: Indijanci su izgubili, a njihov vođa je umro.

Kao i mnogi trenuci u životu, i Tekumseova smrt prekrivena je velom tajnosti. Prema zvaničnoj verziji američkih vlasti, on je poginuo u bici i sahranjen je sa svim počastima. Međutim, ova verzija ne pije vodu. Ne samo da su odbili da predaju tijelo vođe njegovim sunarodnicima, nego niko nikada nije otkrio gdje mu je grob.

Ali smrt velikog vođe nije mogla da prođe nekažnjeno. Legenda kaže da je nakon njegovog ubistva, njegov brat prokleo Garnizon i čitavu zemlju. U znak osvete za smrt svog brata, nagovarao je duhove svakih dvadeset godina da oduzmu život vladaru države bijelca.

Idućih 100 godina svi američki predsjednici izabrani u nultoj godini su umirali tokom mandata. Ljudi su počeli da vjeruju u kletvu, u “prokletstvo Tekumseha”.

Harison je izabran za predsednika 1840. godine, a umro je nakon svega mjesec dana vladanja i tako postao američki predsjednik sa najkraćim mandatom u istoriji. Umro je od upale pluća.

1860. izabran je svima dobro poznati Abraham Linkoln, koji je izgurao prvi mandat do 1864. godine, a nakon produžavanja mandata je ubijen u atentatu u pozorištu 1865. godine.

1880. izabran je Džejms Garfild, koji se na poziciji predsjednika zadržao tek šest i po mjeseci, a ubijen je u atentatu dok se zajedno sa suprugom šetao ulicama Vašingtona.

1900. je na izborima pobijedio Vilijam Mekinli. U septembru 1901. teško je ranjen u atentatu, u njega je za vrijeme posjete gradu Bafalu pucao anarhista Leon Čolgos.  Osam dana kasnije predsjednik je umro. 1920. godine za predsjednika je izabran Voren Harding. Umro je od “nepoznate bolesti” tri godine kasnije. Naime, Hardingova smrt se službeno pripisivala srčanom ili moždanom udaru, ali je odbijanje gospođe Harding da dozvoli autopsiju dovelo do niza teorija zavere i špekulacija.

1940. godine, po treći put za predsjednika je izabran Frenklin D. Ruzvelt, jedan od najpoznatijih američkih predsjednika. Izgurao je mandat do kraja, opet izabran 1944. ali taj mandat nije izgurao do kraja. Prokletstvo je “proradilo”. Umro je od izliva krvi u mozak tri mjeseca nakon što mu je započeo četvrti mandat.

1960. inaugurisan je Džon Ficdžerald Kenedi, a ubijen je u atentatu 1963. na ulicama Dalasa.
Međutim, posljednja dva predsjednika Ronald Regan i Džordž Buš uspjeli su da prežive do kraja mandata i razbiju kletvu.

Regan je izabran 1980. a on je uspio da preživi atentat pa je nakon oporavka izgurao još cijela dva mandata. Na njega je 1981. pucao propali student Džon Hikli mlađi a metak atentatora prošao samo nekoliko centimetara od njegovog srca.

Slijedeći američki predsjednički izbori zakazani su za 3. novembar 2020.Glavni rivali biće Džo Bajden, kandidat iz redova demokrata, i Donald Tramp, koji predstavlja Republikance. Oni bi mogli da postanu dio insijanskog prokletstva, a 2020. – “kobna” godina za Sjedinjene Države.