Pratite nas

Sudbine

Katarina, koju je muž izbo 17 puta se napravila mrtva: STARIJI SIN ME JE DOZIVAO, A MLAĐI PUZAO PREMA MENI

Published

on

Katarina Mitić iz Gornje Gušterice kod Lipljana svjedočila je o porodičnom naselju, sada već bivšeg njenog supruga Milana. U svojoj ispovijesti otkriva da joj je nasilnik promašio srce za nekoliko milimetra i da je poslije te životne lekcije raskrstilsa s mužem za sva vremena!

Kada se sručila na pod i nepomično ležala, nasilnik joj je prišao, šutnuo je svom snagom da provjeri da li je mrtva, a onda je pobjegao, govoreći:

„Ubio sam Kaću.”

Ona ističe da su joj lekari jedva spasili život i da je sretna što djeca nisu povređena.

“U braku sam bila četiri godine sa njim, maltetiranje je krenulo od prvog dana kada sam se udala i otišla da živim u Niš sa njim. Prvo jutro kada smo se probudili i krenuli da šetamo po gradu ja sam dobila prvi šamar trotoarom, jer sam pogledala prolaznika. Odmah sam insistirala da krenem kući, ali mi to nije bilo dozovoljeno. Prečicom me je doveo kući, gdje je obećao da će sve biti u redu. Krenula sam da pakujem stvari, ali me je molio da ne idem. Krenuo je da kleči da me moli da ostanem, da će bez mene da se ubije. Otimao mi je stvari iz ruke. Bilo je fizičko i psihičko nasilje svakog dana. Vrijeđao me je, nigde nije radio, živjeli smo od očeve plate. Nije se borio za svoju djecu – kaže Katarina i dodaje:

“On je imao 20 godina, a ja 17. Opominjala sam ga da treba da radi za svoju djecu. Bila sam pozvana da radim, ali mi je on objašnjavao da od toga nema niša. Nije mi dozvoljavao da radim. Kad bih otišla da širim veš uvijek je preovjeravao da li je komšija tu. On me je pazio čak i dok širim veš. Kada sam se tuširala, stavljao je čaršaf na prozor. Kako je vrijeme odmicalo, išlo je sve jače. Nekoliko puta sam pokušavala da odem. Ušla bih u autobus, ali bi on ušao i sjeo pored mene. Krenula sam na Kosovo kod mojih, ali on je ušao za mnom. On mene nije puštao da uđem, počeo je da me vuče, željela sam da se spasim monstuma – kaže Katarina.

Ona dodaje da je njen muž nasilnik godinama pušio travu i da ga je mjesec dana prije porodične drame ostavila zbog droge, ali da je popustila jer je moljakao njene roditelje da se pomire.

“Godinama je pušio travu. U Nišu se zaduživao i kupovao na recku, a onda kamčio novac roditeljima da bi vraćao dugove i iznova kupovao marihuanu. Kad sam se vratila kod roditelja, dosađivao im je govoreći da me voli. Ispala sam glupača što sam mu pružila još jednu šansu. Moji roditelji su nam iznajmili kuću nedaleko od njihove u Gornjoj Gušterici, ali je on poslije 18 dana sve zabrljao. Kada me je isjekao nožem, pobjegao je u drugo selo, a onda zvao svog oca, govoreći: „Dođi da me spaseš, ubio sam Kaću!“ Policija ga je poslije toga pronašla i uhapsila. – navodi mlada majka.

Scene horora su posmatrala njihova dva sina – stariji, od dvije i po godine, koji je ležao u krevetu, i mlađi, od 11 mjeseci, koga je nasilnik istrgao iz majčinog naručja i bacio ga na pod!

“Svađa je oko pet ujutru, kada su se djeca probudila. Zvala sam Milana da mi pomogne jer je mlađi sin bio bolestan. Drmala sam ga i dozivala, ali nije reagovao, djelovao je kao da je u komi. Prethodnog dana smo se svađali jer sam posumnjala da je drogiran, ali je on tvrdio „da se nije naspavao“. Kada sam ga konačno probudila, počeo je da priča nepovezano, a onda i da me vrijeđa. Htjela sam da odvedem djecu kod roditelja, koji žive nedaleko od nas, ali mi nije dao. Onda sam izašla u dvorište, govoreći da treba da odem u prodavnicu, ali mi ni to nije dozvolio – prepričava Katarina horor koji se odigrao u iznajmljenoj kući u Gornjoj Gušterici i navodi da je napad uslijedio posle pomirenja koje joj je muž ponudio.

“Namamio me je u kuću govoreći: „Uđi, nećemo više da se svađamo.“ Ušla sam, ali sam plakala od straha. To ga je razbjesnilo i počeo je da viče: „Ćuti, zatvori usta! Ćuti, ubiću te!“ Derala sam se ne bi li me neko čuo, jer je prozor bio otvoren. Međutim, on je zgrabio nož iz kuhinje, istrgao mi dijete iz ruku, bacio ga na pod i počeo bjesomučno da me ubada. Rukama sam štitila lice i glavu, ali nije prestajao. Na desnoj ruci mi je presjekao vene, a onda nastavio da me kasapi. Bila sam svjesna kad me je dva puta ubo u grudi. Znala sam da će me ubiti ako nešto ne preduzmem. Instinktivno sam se sručila na pod, praveći se da sam mrtva. On je prišao da provjeri da li dišem, snažno me je šutnuo da se uvjeri da li sam zaista mrtva. Pobjegao je dok su djeca vrištala.

Dok sam oblivena krvlju pokušala da ustanem, stariji sin me je dozivao, a mlađi puzao prema meni. Smogla sam snage da uzmem malo dijete, jer sam se plašila da će pasti niz stepenice ako nastavi da puzi za mnom. Otrčala sam u prodavnicu i zamolila ih da odu po starijeg sina. Tada sam na dnu ulice vidjela Milana kako bježi. Komšije i rođaci su odmah zvali moje roditelje da dođu po mene – opisuje Katarina porodičnu dramu koju je proživjela i ističe da su joj ljekari u Kragujevcu spasli život. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending