Pratite nas

Sudbine

Kao da joj je zlatna: VODE LJUBAV SAMO JEDNOM GODIŠNJE I TO NA – BOŽIĆ!

Published

on

Džen Stephens (23) iz Mančestera, dozvoljava vjereniku, Robu Valkeru (24), da sa njom spava samo jednom godišnje i smatra da je on zbog toga još više cijeni.

“Znam da zvuči ludo, ali to kod nas stvarno funkcioniše. Činjenica da smo Božić izabrali za dan kada se se*samo, to nas je natjeralo da još više želimo jedno drugo. Sretni smo što se mazimo i grlimo tokom ostatka godine, a ljubav vodimo samo jednom godišnje,” tvrdi ova mlada žena, prenosi The Sun.

Par ima tromjesečnu kćerku, začetu na Božić 2019. godine.

“Dobar se*s vredi iščekivati. Božić je najbolji dan u godini, pa zašto ga ne uljepšati još više? Ne očekujem da ljudi razumiju naša pravila. Stvari radimo po svome i ne zanima nas šta drugi misle o tome. Naša veza je jača zbog ove odluke da vodimo ljubav samo jednom godišnje,” ubijeđena je Džen.

A da ima mnogo onih koji smatraju da su Džen i Rob u pravu, tvrdi i podatak objavljen u Gardijanu, prema kojem istraživanja pokazuju da 40% ljudi starosti od 18 do 24. godine nikad nije imalo se*s, a 6% ima se*s manje od jednom godišnje.

Novije generacije za svoj slab libido krive pritisak, iscrpljenost, kao i stres zbog trenutne situacije. Džen kaže da je se*s sa njenim vjerenikom najbolji božićni poklon.

“Roba sam upoznala 2017. godine na Božić, na zabavi kod prijatelja. Studirao je informatiku i za praznike se vratio u Mančester.”

Par je poslije poznanstva, nastavio da se viđa redovno.

“Kada smo počeli da se zabavljamo, htjeli smo da to ide polako. Oboje smo imali loša prethodna iskustva, pa smo htjeli ovaj put da bude dobro i ispravno,” kaže Džen.

Rob je u januaru otišao na razmjenu studenata u Los Anđeles, a par je vezu nastavi na daljinu. Čuli su se i vidjeli svaki dan preko društvenih mreža i kako oni kažu, to je ojačalo njihovu vezu. Kada je završio program razmjene studenata, Rob se vratio na Božić 2018. godine. Par je tada prvi put vodio ljubav.

“Bio je to tako dobar osjećaj. Do tada smo se detaljno upoznali i činilo se tako prirodno,” kaže Džen.

Par se vjerio za Novu godinu, 2018. godine, a Džen je tada predložila Robu da se se*saju samo jednom godišnje jer je to “tako dobro funkcionisalo.” Rob se u međuvremenu zaposlio i tokom cijele godine mnogo putuje dok Džen radi u Mančesteru.

“Mnogo naših prijatelja ima sličan se*sualni život. Čak i oni u dugogodišnjim vezama se*saju se tri puta godišnje! Rob i ja smo prošli Božić imali tako divan se*s, a sreća je bila još veća kada smo tri nedelje kasnije saznali da sam trudna! Tada smo oboje znali da je odluka da se se*samo samo za Božić, najbolja odluka koju smo donijeli!”

Kćerka je stigla u njihov dom 2. oktobra 2020. godine.

“Nadamo se da ćemo ove godine, na Božić, napraviti još jedno božićno čudo,” ubijeđena je Džen.

Za sada ne pričaju o prevarama. Šta mislite da li joj je Rob vjeran? (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending