Pratite nas

Sudbine

Kao da je neko prokleo dvorište Anđelka Ratkovića: AVLIJU MU, NAKON SUDARA, SLETJELA 23 AUTOMOBILA

Published

on

U trebinjskom naselju Gorica, ulica Nikšićki put, kada joj je volja, postane bob staza. Rezultat toga jesu brojne saobraćajne nezgode na ovoj dionici, a posljednje u moru istih, dogodile su se u posljednja 24 sata i to tri nezgode s istim ishodom.

Sva tri automobile završila su u dvorištu porodice Ratković. Nije za emisiju “Vjerovali ili ne”, nije ni smiješno ni nevjerovatno.Tužno je, jer se ponavlja, a niko ne nudi nikakvo rješenje. Pozitivno je što se sve završilo samo s materijalnom štetom, ali Goričani strahuju za svoju sigurnost i pitaju se do kada će to trajati?

Anđelko Ratković, domaćin u čijem dvorištu su završila tri automobila u intervalu od 24 sata za Hercegovina.info kaže da su samo u njegovom dvorištu do sada bila 23 sudara, ali da su posljednja 24 sata vrhunac.

“Prvi udes se dogodio oko četiri sata ujutro i tada je oboren dio zida i pao je na auto. Drugi se odigrao odmah iza toga, a treći u osam sati. Sve na jednom mjestu i iz istog pravca. Glavni uzrok je neprilagođena brzina, ali i asfalt koji je dotrajao.

U moje dvorište do sada su sletjela 23 vozila, tu kod strica, kuća pored, oko 18 ili 19. Ma sigurno preko 100 udesa bilo je u ovih 200 metara ceste. Bilo je ljudi sa svih strana, što su završavali u mom dvorištu. Bilo je i profesora, doktora… Postalo nam je gotovo normalno kad po noći čujemo neki udar, odmah znamo šta je. Ovo nije prvi put da mi je auto uništeno, problem je što štetu snosimo sami.”

Ratković posebno naglašava i upozorava da se radi o vrlo frekventnoj ulici, koja vodi da dječjeg igrališta i vrtića. Priznaju da strahuju za svoju sigurnost, a da nitko nije siguran ni kada se kreće nogostupom.

“Što se tiče sigurnosti, ona ne postoji, nogostupom se kreće veliki broj djece, tu je igralište i vrtić. Osim djece veliki broj stanovnika ovuda se kreće i nikako nije sigurno. Do sada Bogu hvala nije bilo žrtava, ali apeliramo od nadležnih da donesu neko rješenje, jer ono mora postojati. Prije je bila opcija da se na ovoj dionici postave ležeći policajci, ali su nam rekli da to nije moguće jer se radi o magistralnoj cesti”.

Mještani ulice Nikšićki put i ranije su tražili od nadležnih da osiguraju taj dio magistralne ceste Trebinje – Nikšić, ali im je prije dvije godine na zastupničko pitanje u Skupštini grada iz Policijske Uprave Trebinje odgovoreno da je on siguran. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending