Pratite nas

Sudbine

Kao da je bilo juče: ŠEST DECENIJA BRAČNOG ŽIVOTA MILENE I GLIŠE JELIĆ

Published

on

Njih dvoje su u poodmakloj životnoj dobi. Glišo Jelić je rođen 1932. godine, a njegova supruga Milena 1940.

Osam godina mlađa supruga od njega, u šali će kazati kako je Milan prevario mladu zelenu da se uda za njega. Ali, se ne kaje…. Ovi sretni supružnici su proslavili 60 godina bračnog života, a za sve su se pobrinula njihova djeca i unuka, koja je dedina najveća radost. On joj čak i pjesme piše.

“Mi prvo nismo bili za to, u godinama smo i bolesni, nije to za nas, a i ova korona… Međutim, oni su bili uporni pa nam nije ništa drugo preostalo nego da pristanemo na slavlje”, kažu Jelići uz zdravicu za malobrojnu – po broju članova, ali sretnu i porodicu punu ljubavi.

Ambijent je bio nevjerovatan, dvorište porodične kuće u Mrčevcima kod Laktaša bilo je ukrašeno i dekorisano do najsitnijeg detalja.Atmosfera je bila usijana i na vrhuncu, za šta je posebno zaslužan njihov zet. Pripremio im je muziku iz njihove mladosti.

“Zna da volimo Safeta Isovića, Nadu Mamulu, Tozovca, Tomu Zdravkovića, Silvanu Armenulić pa smo i zapjevali – oduševljeni su zetovim gestom Jelići.

Život ih u djetinjstvu, kažu, nije mazio. Milena je rano ostala bez oca, nakon čega je sa jednom sestrom bila privremeno smještena u Dom za ratnu siročad “Lepa Radić” u Gradišci. Glišo je, nakon što mu je otac ubijen, a majka se preudala, većinu vremena provodio sa bakom u Sanskom Mostu.

Jelić je nakon završene gimnazije 1957. godine trbuhom za kruhom došao u Laktaše, gdje je upoznao svoju Milenu. Oboje su bili zaposleni u opštini.

“Bilo je i drugih momaka koji su gledali u moju Milenu, ali moj bicikl je bio najbrži. Ja sam živio u Laktašima, a Milena u Mrčevcima. Biciklom sam išao da je vidim. Kada bih ostao do kasno u noć, morao bih spavati kod njenog strica. Milenina majka mi nije dala da spavam kod njih”, rado se prisjetio Glišo mladalačkih dana. S ponosom ističe da je Milena stub njihovog braka, te da je često ostajala sama s djecom dok je on išao na radne akcije.

“Nismo imali kriza u braku, a sve probleme smo zajedno rješavali. Nije bilo lako, gradili smo kuću što bi se reklo iz ničega, sve na kredit. Važno je uzajamno poštovanje i razumijevanje. Ako imate to, sve se može”, ispričao je Jelić za “Nezavisne”.

Ovaj bračni par, koji plovi devetom decenijom, rado se prisjeća i svojih ljetovanja i godišnjih odmora.

“Nismo ljetovali u luksuznim hotelima, već prilično skromno. Primjera radi, ‘fićom’ smo išli do Ulcinja. Putovali smo cijeli dan, a stvari za nas četvoro bismo stavili u jedan mali kofer jer ‘fićo’ nije imao gepek. Nije nam trebalo mnogo da budemo srećni. Ovoj današnjoj omladini to je nezamislivo – da u autu nemaju klimu i da na godišnji odmor

Oživjele su i uspomene sa svadbenog veselja. BIlo je pedesetak svatova i tri automobila: ‘fićo’, ‘stojadin’ i džip kojim je išao kum.

“Bilo je sve lijepo i skromno organizovano sa pedesetak gostiju u tadašnjem restoranu ‘Oliander’ u Laktašima – sjetili su se Jelići. (Naj portal/Foto: Nezavisne)

Sudbine

Mubera Nakić (51) iz Sarajeva: KAKO SAM UZ POMOĆ KRNJIĆEVOG SIRUPA ŠEĆER SVELA U NORMALU!

Published

on

Nakon što je na radnom mjestu skoro izgubila vid, otkriven joj je šećer 18,9. Mjesec dana koristila medikamentnu terapiju, a onda se okrenula Konjičkom sirupu za dijabetes. Za dva mjeseca povišene vrijednosti svela u normalu, sjajno se osjeća… Svako jutro sažvaće po nekoliko listova čuvarkuće

Vid bi se zamaglio

Sve se u Muberinom „dijabetičarskom“ životu odigralo na brzinu. Bar tako ona misli. U avgustu i septembru prošle godine je, kako kaže, počela „kopniti“, non stop je bila žedna, vid bivao sve zamućeniji. Pripisivala je te promjene strasnim situacijama; majka stara i bolesna, a i muževo zdravlje narušeno. Uz to, u državi BiH ako imalo imaš srca ne možeš a da ti ne skače pritisak, da mirno spavaš i da „poravniš“.

– U apoteci su mi otkrili šećer 18,9! – kazuje Mubera.

Dodaje kako je ranije primijetila da joj se na poslu, brojevi znali “gubiti”, a vid bi se zamaglio.

– U jednom trenutku skoro ništa nisam vidjela. Panično sam zatražila pomoć od kolegica, a jedna sa višegodišnjim „šećeraškim stažom“ je posumnjala na povišen šećer. Kako je tu blizu apoteka, odvezli su me tamo. I odmah uputili u bolnicu – priča Mubera.

“Pojeo me“ za dva mjeseca

Ljekari su insitirali da ostane u bolnici, ali Mubera nije pristajala. Upućena je na kućno liječenje, uz medikamentnu terapiju, režim ishrane i novi način života. Dijagnoza je bila „dijabetes tipa II“.

Svjesna opasnosti

– Nije bilo jednostavno se nositi sa takvom dijagnozom. Tek tada sam postala svjesna svih opasnosti koje nosi šećerna bolest. Bukvalno me je za dva mjeseca „pojela“, prepolovila, a vagala sam skoro 100 kilograma – priča naša sagovornica.

Kaže, da tek kada bolest „pritisne“, čovjek postaje svjestan, discipliniran i odgovoran. Nije paničila, ali jeste odlučila se boriti svim sredstvima sa „opasnim i tihim ubicom“. Pila je tablete, striktno se pridržavala režima ishrane, svake večeri pješačila Vilsonovim šetalištem… Morala se srediti.

– U septembru prošle godine, kada sam samo koristila medikamentnu terapiju šećer se kretao od 9 do 12. Znala sam da je sljedeći korak inzulin, ako ga ne smirim tabletama i ishranom. Zato sam razmišljala i o alternativnim metodama – priča Mubera.

Morala se dovesti u red, počela je paziti na ishranu, hraniti se po preporukama dijabetologa … 5 manjih obroka dnevno, integralne žitarice, rekla ne gaziranim pićima, prženom mesu i šećeru i , naravno – počela mršati. I izgubila je u roku od dva mjeseca nekih 12 kilograma, ali šećer se uz medicinsku terapiju nikako nije spoštao ispod 9 jedinica.

Luka spasa

– Moja luka spasa bili su Konjički sirup i čajevi travara Mirasda Krnjića. Znala sam da ovim biljnim tretmanima nemam šta izgubiti. A po kazivanju ljudi s kojima sam pričala prije početka uzimanja terapije, svima je pomagala. Imala sam io podršku svoje doktorice koja mi je kazala da treba pokušati sve što priroda nudi i prtatiti reakciju organizma.

Prvih nekoliko dana, u nastavku kazuje Mubera, šećer je “mirovao”, ali se ona fizički osjećala bolje, kao da je dobijala krila. Peti dan vrijednost šećera je bila 7,2 jedinica, sljedećeg dana sedam, deset dana kasnije već se kretao oko 6,5 jedinica.

– Onda sam smanjila tabletu, počela sam uzimati po pola. Šećer se i dalje spuštao, sve je bio bliže “šestici”. Doktorica je bila prijatno iznenađena, ali je bila protiv moga skidanja sa tableta. Međutim, ja sam u novembru odbacila tablete, a koristila samo Krnjićevu terapiju. A vrijednosti šećera su spale ispod šest, jutarnji je znao biti oko 5,2 jedinica.

Ne troši lijekove

– Ukupno sam koristila dvije terapije, ta skoro ti mjeseca veoma uredno ih provodila, tako da januara ove godine povremeno uzimam preventive radi Krnjićev sirup, pijem čaj od čuvarkuće, a u ishrani niam više disciplinovana kao prije – kazala nam je Mubera Nakić.

Ona ni danas ne troši nikakve lijekove, jer joj se šećer kreće između oko šest jedinica, sve u zavisnosti od toga šta jede i koliko pazi na ishranu.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending