Prema britanskoj sociologinji Catherine Hakim, prostitucija uspijeva u svakom društvu modernog svijeta i to tokom cijele zabilježene istorije ljudi. To čak nije ni isključivo ljudska djelatnost, jer su primijećeni slučajevi ženskih čimpanzi kako ‘mijenjaju’ seks za hranu.

Pravni status seksualnog rada uveliko varira širom svijeta. U nekim zemljama, poput Holandije, zakonski je uređen. U drugima je, poput Novog Zelanda, dekriminaliziran, što znači da ne postoje zakoni koji ga reguliraju ili ograničavaju. U drugim zemljama poput Tajlanda prostitucija je teoretski nezakonita, ali zakoni se ne provode. Bez obzira je li ‘prodaja seksa’ legalna ili ne, seksualni rad je stigmatizirano zanimanje svugdje u svijetu.

Seksualne radnice uglavnom su žene, a njihovi klijenti su gotovo svi muškarci. Svakako, postoje i muški seksualni radnici, ali oni također udovoljavaju gotovo isključivo muškarcima. Seks uz naplatu može biti prilično skup, a muškarci koji ga traže često moraju riskirati pravne posljedice, socijalnu stigmu i raspad vlastitih ljubavnih odnosa – poput braka, da bi nastavili s njim.

Pa, kakvi muškarci plaćaju seks? Ovo su pitanje švedska psihologinja Charlotte Deogan i njene kolege istražile u članku koji su nedavno objavile u Arhivi seksualnog ponašanja.

U studiji su korišteni podaci iz uzorka od preko 6000 švedskih muškaraca, u dobi od 16 do 84 godine, uzeti iz mnogo većeg istraživanja seksualnog i reproduktivnog zdravlja koje je provela Švedska agencija za javno zdravstvo 2017. godine. Ključno pitanje u ovom istraživačkom projektu bilo je: ‘Jeste li ikad platili ili dali drugu naknadu za seks?’

Charlotte Deogan i njene kolege također su razmotrili i druge varijable u seksualnom životu ispitanika. Ispitanici su posebno trebali ocijeniti nivo seksualnog zadovoljstva u svom životu. Oni koji su izjavili da su nezadovoljni dobili su priliku navesti svoje razloge. To je uključivalo nedostatak spolnog partnera, nedovoljan broj seksualnih partnera i nemogućnost spolnog odnosa s njihovim partnerom onako kako bi oni željeli – u količini, mjeri, kvaliteti ili načinu.

Ostala relevantna pitanja bavila su se seksualnim aktivnostima sudionika na internetu. To je uključivalo potragu za seksualnim partnerom na mreži i gledanje pornografije. Napokon, Charlotte Deogan i njene kolege također su proučavali razne demografske osobine, poput dobi, razine obrazovanja i prihoda.

Oko 10 posto ispitanika izjavilo je da su u nekom trenutku svog života platili seks. Ovaj je broj sličan onom dobivenom u drugim studijama, iako je postotak obično nešto veći u zemljama u kojima je prostitucija legalna ili se toleriše. Deogan i kolege ističu da je ‘kupovina seksa’ u Švedskoj ilegalna i strogo procesuirana od 1999. Međutim, to je legalno u mnogim drugim evropskim zemljama, pa stoga švedskim muškarcima nije teško otići u inostranstvo na tzv. seksualne praznike.

Deogan i kolege također su otkrili da su stariji švedski muškarci nešto vjerovatnije plaćali seks nego njihovi mlađi sunarodnjaci. Međutim, nejasno je zašto je to slučaj. Može biti da stariji muškarci imaju bolje finansijske uslove za plaćanje seksa, ali isto tako može biti slučaj da su ti stariji Šveđani angažirali seksualne radnike prije nego što je to postalo ilegalno.

Mogu postojati i drugi razlozi zašto su klijenti stariji. Nema sumnje da mlađi muškarci lakše privlače seksualne partnere nego stariji muškarci. Nadalje, mlađi muškarci, čak i ako imaju raspoloživ dohodak, mogu biti osjetljiviji na stigmu koja okružuje plaćanje seksa. Podaci dostupni Deogan i kolegama jednostavno se ne bave ovim pitanjem, a ovo je očito tema za daljnja istraživanja.

Deogan i kolege također nisu pronašli značajne razlike u prihodima ili obrazovanju između muškaraca koji su platili seks i onih koji nisu. Drugim riječima, muškarci ne angažiraju seksualne radnike samo kad za to imaju raspoloživi dohodak. Zapravo, istraživači su čak primijetili nešto povećanu tendenciju plaćanja seksa na najnižim društveno-ekonomskim razinama, sugerirajući da će oni muškarci koji su možda presiromašni da bi privukli partnera uštedjeti za povremenu posjetu seksualnom radniku.

Na kraju, tek su varijable spolnog života predvidjele jesu li muškarci platili seks ili ne. Tačnije, oni koji su prijavili da su nezadovoljni svojim seksualnim životom i koji su tražili ili upoznali seksualne partnere putem interneta imali su pet puta veću vjerovatnost da su također platili seks nego drugi muškarci u uzorku. Štaviše, tri puta je vjerovatnije da su oni koji su često gledali pornografiju platili seks.

Ove tri varijable seksualnog života (nezadovoljstvo, internetsko druženje i korištenje pornografije) vjerobatno su posljedice visokog spolnog nagona. Pojedinačni muškarci i žene uveliko se razlikuju u pogledu toga koliko seks žele. No kako ističe Catherine Hakim, muškarci u prosjeku imaju veći spolni nagon od žena u svim dobnim skupinama, a taj se jaz s godinama samo povećava. Dok mlade žene obično nemaju problema s privlačenjem seksualnih partnera u broju koji im odgovara, starije žene češće prijavljuju smanjenu potrebu za seksom.

Ovaj sve veći jaz između spolnih nagona muškaraca i žena dovodi do onoga što Hakim naziva ‘muškim seksualnim deficitom’. Pogotovo kad muškarci uđu u srednju dob, često se nađu sa supružnikom kojeg seks više ne zanima. Oni stariji muškarci koji još uvijek mogu privući mlađe žene to će učiniti, bilo izvanbračnim odnosima, bilo razvodom i ponovnim vjenčanjem. U međuvremenu, oni koji to ne mogu, umjesto toga mogu se obratiti seksualnim radnicima kako bi zadovoljili njihove seksualne potrebe. (Naj portal