Kao nekada „Jadranski susreti“, čuveni spektakl kojeg su prenosili svi TV centri u Jugoslaviji, grupa dubrovačkih entuzijasta je pokrenula atraktivnu lokalnu manifestaciju „Gradske ulične igre“.
Zaboravljene igre i iz sjećanja izgubljena pravila, iz naftalina je izvuklo osmero entuzijasta okupljenih dubrovačku udrugu Divertimenat. Igraju se treset, basket, crna kraljica, graničar, na puca, noge, lastika, žmurica, na frnja. Prijavilo se oko 330 učesnika, uslov je da imaju više od 25 godina.
– Napravili smo listu 40-ak igara, a naravno da nismo mogli sve odrigrati, krenuli smo s odabirom na način da svi mogu sudjelovati, od crne kraljice, koja je fizički manje zahtjevna, do nogometa.
Aktivirali smo alku koja se nije igrala u našem djetinju, ali je možda manje poznato da se igrala 280 godina u Dubrovniku, sve do velike trešnje. Dodali smo malo uličnog štiha i odrigrali je ispred Kneževog dvora – priča tvorac ideje Marko Giljača, koji je inače magistar ekonomije, trener džuda i bivši novinar „Slobodne Dalmacije“. On je igri „Alka“ bio konj, a njegov prijatelj Pavo Ivanković alkar.
„To je sve u redu, nekako ne bi baš išlo da on mene nosi – smije se.
Bilo je prijedloga da se igra i stara igra „deva’ ili „truhla kobila“ (kad se troje, četvero savije a ostali naskaču na njih i pokušavaju ih polomiti), ali su odustali zbog starosne dobi učesnika. Naime, većina aktera ovih igara je znatno starija, pa su zaključi da je to opasna igra, jer „njihova leđa to ne bi mogla podnijeti“.
U Dubrovniku je proradilo međukvartovsko rivalstvo. Kako svaki kvart ima svoja pravila, a eventualni nesporazumi se rješavaju kako i priliči uličnim igrama – glasno i vokabularom koji nije primjeren za mlađe od 12 godina. (tipično dubrovačkom dijelaktu i humoru)
Mnogo je igara s nogometnom loptom. Igra se troje na troje, ispod zidina, uz prihvaćeno ‘svetomarijaško’ pravilo da nema faula u kuneti. Njihov teren, njihova pravila.
Bilo je i transfera u ekipama. Tako je ekipa „Roko“ jednog od najboljih igrača sa Sv. Marije za prelazak u njihove redove platila čitavih pet kuna (oko pola eura). Na ovaj transfer uložen je prigovor, ali komisija još nije zasjedala.
Inače, za vrijeme igara vodile su se žestoke rasprave oko pravila kako se igraju petica i sedmica s lastikom ‘na podguzovima’, odnosno ispod stražnjice. Kako ne bi bilo dileme, snimljen je demostracijski video za sve ekipe radi pripreme za takmičenje. Priča se po gradu da neki viđeni u ozbiljnim pripremama.
U basketu je svako mogao sam ‘zvat’ faul. Igralo se muški, daleko od današnje košarke kad se sudi svaki kontakt, a bliže NBA-ju 1990-tih. Dan poslije mnoge muči upala mišića, uvedeno je pravo na time out za „udahnuti“ zrak, unaprijed se pripremaju analgetici.
„Nije to lako kad igraju ljudi od 40, 50 ili 60 godina! Kako je komentirala jedna gospođa koja je igrala graničara: radije bih umrla od pogotka lopte u glavu, nego s kateterom u krevetu – prepričava Giljača.
Oživjela je igra koja se u Dubrovniku igra preko stotinu godina – „na puca“, te „muskulfiber“. Neki učesnici su se kasnije povjerili da „ne pamte kad su zadnji put toliko čučali“
– Najvažnije je da su se ljudi vratili na ulicu i da jako puno djece to prati. Neki se dan igralo na frnja, barem 20-ero djece je taj dan uzelo frnju u ruke i odigralo partiju. Ovog ćemo ljeta prirediti dječju alku. Cilj nam je da se na gradskim ulicama stalno nešto događa. Evo, igrat ćemo kartaški triatlon – briškula, treseta i skopun u parova! – otkriva Marko.
Na pitanje „koja je nagrada za pobjednike“ stigao je sjajan odgovor:
„Tapšanje po leđima“!
Pogledajte fotografije sa ovog jedinstvenog dubrovačkog spektakla:
