Pratite nas

Sudbine

Kako se Ivana osvetila mužu: NE NAPLAĆUJEM ŠTO SAM TI BILA ŽENA, ALI TRAŽIM SVAKU MARKU ŠTO SAM TI BILA SLUŠKINJA:

Published

on

Špankinja Ivana Moral odlučila je da stavi tačku na brak poslije 25 godina zajedničkog života sa suprugom, a taj potez je gotovo doveo do ruba egzistencije! Međutim, njena odlučnost da se izbori za sebe i pravdu podigao je cijelu Španiju na noge – do sada takav slučaj nije zabilježen u pravosuđu.

Naime, Ivana je život posvetila porodici, te nije bila zaposlena i svoju profesionlanu karijeru je ostavila po strani, kako bi mužu pomogla u njegovim poslovnim poduhvatima. Svakodnevno je čistili, kuhala, prala, birnula o kćerkama, a osim toga pružala je izabraniku bezuslovnu podršku u razvijanju biznisa i radila je sve što je bilo neophodno.

Par se vjenčao 1995. i tom prilikom suprug je nagovorio Ivanu da potpiše ugovor o razdvajanju imovine i novca. U slučaju razvoda on bi zadržao svoje bogatstvo, dok bi se imovina stečena u braku podijelila na pola. To se i dogodilo 2020. kad je započeta brakorazvodna parnica.

Ostala je gotovo bez marke, jer joj je pripalo od čitavog stečenog bogatstva samo polovina kuće. Ali, sudija Laura Ruiz Alaminos smatrala je da to nije u redu i da Ivana zaslužuje novčanu nadoknadu za svoj rad tokom 25 godina braka.

“Moje kćerke i ja ostale smo gotovo bez ičega poslije razvoda nakon svih ovih godina ulaganja svog vremena, energije i ljubavi u porodicu. Bila sam podrška suprugu u poslu i u porodici. Nikad nisam imala pristup finansijama jer se sve vodi na njegovo ime – objasnila je Ivana na sudu.

Sa druge strane, muž je tokom zajedničkog života izgradio unosan posao sa teretanama, koji mu je omogućio da kupi sve što poželi. Tako se može pohvaliti skupocjenim voznim parkom u kom su – Porše Kajena, Rendž Rovera, BMW motora, kao i farmom maslinovog ulja od 70 hektara, čija vrijednost je procijenjena na četiri miliona eura.

Na osnovu ove istorijske odluke španskog suda Ivanin bivši muž moraće da joj isplati 204.000 eura na ime neplaćenih kućnih poslova koje je ona radila dvije i po decenije. Ovu cifru sudija Alaminos je izračunala na osnovu minimalne mjesečne zarade za četvrt vijeka koliko je par bio u braku.

I ne samo to, njen bivši muž moraće da joj svakog mjeseca uplaćuje 500 eura na ime penzije, jer Ivana nije bila zaposlena, pa nije ni imala mogućnost da zaradi sopstvenu penziju. Istovremeneno, prema odluci suda, kćerkama koje sad imaju 20 i 14 godina, plaća će 400 i 600 eura svakog mjeseca, dok ne napune 21 godinu .

“Kad je naša najstarija kćerka napunila 16 godina, moj suprug i njen otac je odbio da joj plati dalje školovanje i fakultet zbog čega je ona morala da počne da radi – rekla je Ivana.

Nada se da će njen slučaj osvestiti mnoge žene.

“Nakon što sam zatražila razvod rečeno mi je da ću dobiti pola naše kuće i ništa više. Sve što sam decenijama ulagala u porodicu i pomagala suprugu da izgradi uspješan biznis bilo je bačeno u vjetar. Onda sam odlučila da potražim pravdu i uspjela sam. Nadam se da će moj slučaj biti inspiracija za druge žene da se izbore za sebe – rekla je Ivana.

Marta Fuentes, advokatica, pojasnila je da njena klijentkinja imala i te kako pravo da od muža potražuje nadoknadu za svoj rad tokom 25 godina braka, jer mu je omogućila da razvije sopstveni postao koji mu je donio mnogo novca.

“Kako bi on mogao da nastavi svoju karijeru, ona je ostala kod kuće da čuva djecu, kuha, sprema i vodi računa o porodici. Nikad nije imala bilo čiju pomoć. Ivana je cijeli život bila sjenka svog supruga i činila sve da bi on mogao da napravi uspješnu profesionalnu karijeru. Iako je sve to stečeno tokom braka on smatra da je to samo njegov novac i da ona nema pravo na njegovo bogatstvo. Dokazali smo da ne može baš tako – zaključila je Fuentes. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending