Krajem maja 1980. godine u selu Mrazovcu kod Bosanske Krupe dogodio se slučaj kakav se ovdje ne pamti. Naime upravnik pošte iz Bužima primio je telegram iz Ljubljane da je Izet Dizdarević iz sela Mrazovca poginuo u saobraćajnoj nesreći.
Poštar Ismet Skenderović požurio je ka Mrazovcu da što prije preda telegram unesrećenoj porodici. Izetova majka, je oplakujući svog sina jedinca, pala u nesvjesno stanje, tako da su morali hitno tražiti intervenciju ljekara.
Rodbini i prijateljima je najviše bilo žao troje maloljetne djece. Okupili su se mještani mnogih susjednih sel da sahrane Izeta, donijeli vijence, kupili mu ćefin za dženazu i kako to muslimanski običaji nalažu,istesali daske za grob i tako okupljeni čekali da „poginulog“ Izeta dovezu iz Ljubljane.
Međutim na opšte iznenađenje svih, Izet Dizdarević je iznenada stigao – pješke,živ i zdrav. Putovao je vozom do Bihaća, do Krupe autobusom, a onda pješice do sela. Žurio je da vidi majku, jer su mu „zloćeste“ kolege javile da je teško bolsna.
Radilo se dakle o nečijoj veoma neukusnoj šali, koja je mogla biti opasna po život njegove majke, koja možda ne bi mogla preboljeti smrt svoga sina.
„Kakvi smo to ljudi!? Zabavljamo se u tuđim mukama. Sve je ovo sramno i nedolično čovjeku“ – kazali su Dizdarevići. (Naj portal/arhiv AS-a).
