Pratite nas

Sudbine

Kako je to dobiti na lotu: LARA JE OSVOJILA MILIONE NA LUTRIJI, ALI KAO DA JE ĐAVO ODNIO SAV TAJ NOVAC

Published

on

Ako ste ikada kupili srećku, sigurno je da ste pustili mašti na volju razmišljajući o tome šta biste mogli da uradite ako osvojite džekpot. Za većinu ljudi, lijepe kuće, fensi automobili i raskošni odmori su obično na vrhu liste, ali u zavisnosti od toga koliko ste osvojili i koliko ste ozbiljni ili neozbiljni, mogli biste brzo da potrošite svoj novac.

Međutim, kada je Lara Grifits postala milionerka 2005. godine, zauzela je drugačiji pristup. Još uvijek ne može da objasni kako se osjećala kada joj je tadašnji suprug Rodžer Grifits rekao da je osvojio 1,8 miliona funti, i iako ljudi vjeruju da je bivši par dozvolio da im loto “upropasti živote”, Lara insistira da to nije moglo biti dalje od istine.

Lara i Rodžer su se na kraju razveli osam godina nakon ovog nevjerovatnog dobitka, ali 53-godišnja žena tvrdi da to nije imalo nikakve veze s tim što su bili “blesavi”, tj. neodgovorni sa svojim novcem. U stvari, uvijek su štedili u vidu jeftinih letova u ekonomskoj klasi, polovnih automobila i hipoteka na kuće.

„Preovladala je nekako priča da mi je loto uništio život. Ljudi su stalno govorili da sam glupa, puna plastičnih operacija i da treba da mi se oduzmu djeca. Ali činjenica je da sam ga mudro trošila – a u isto vrijeme sam se i provodila.

Čim je Rodžer osvojio novac, on i Lara su kupili karte u ekonomskoj klasi za Dubai za desetodnevni odmor i uložili više novca tokom narednih mjeseci u 30 polovnih automobila i najmanje 15 dizajnerskih torbi. Takođe su izdvojili 150.000 funti za kupovinu salona koji će kasnije postati Larino radno mjesto, jer je nastavila da radi puno radno vrijeme uprkos njihovom novostečenom bogatstvu.

Lara, iz Jorkšira, tvrdi da su takođe stavili hipoteku na kuću umjesto da je kupe za 450.000 funti. I iako su bili pažljivi sa svojim novcem, žena i dalje tvrdi da je bio čudan osjećaj imati skoro 2 miliona funti u banci, i da joj je to iskustvo sveukupno “šokantno”.

„Svi vas uvijek pitaju kako je dobiti na lutriji. Ali to nije opipljiv osjećaj – zamislite da vam odjednom kažu da imate dva miliona u banci. Išli smo na odmor u Dubai i bilo je divno, u prvoj klasi, ali nismo razbacivali novac. Nakon toga smo uvijek letjeli ekonomskom klasom, automobili su bili polovni i dobili smo hipoteke na sve kuće.

Godinu dana nakon njenog dobitka na lutriji, majka dvoje djece napustila je svoj učiteljski posao, gdje je zarađivala 40.000 funti godišnje, jer se brinula da bi kolege nastavnici i učenici mogli na nju da gledaju drugačije. Ali nije bila voljna da ode, i uprkos tome što je radila puno radno vrijeme u salonu koji su ona i Rodžer kupili, bilo joj je dosadno u životu jer je njena strast zapravo bilo predavanje i podučavanje drugih.

Ona takođe tvrdi da je Rodžer uložio “puno novca” u svoju muzičku karijeru da bi finansirao album sa svojim starim univerzitetskim bendom, a Rodžer potvrđuje da je potrošio oko 25.000 funti na projekat. Nakon nekoliko loših investicija i uticaja finansijskog kraha 2008, Lara i Rodžer su do 2013. ostali bez novca, a par je odlučio da okonča svoj 14-godišnji brak.

Lara i njene dvije kćerke – Kiti (16) i Rubi (19) – sada žive sa njenom mamom Normom (86) u kući sa četiri spavaće sobe. A mama je uporna da ne želi da njene kćerke naslijede “njene loše navike” koje uključuju i njenu potrošnju na lutriji.

„U potpunosti dižem ruke u znak predaje i prihvatam svoje greške. Provela sam posljednjih 10 godina brinući se da moja djeca imaju lijep život bez obzira na to. Ali lutrija mi nije uništila život. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending