Osamdesetih godina, kada mu je popularnost vrtoglavo rasla, Zdravko Čolić je počeo osjećati ljubomoru i pakost tada popularnih zvijezda. Trebao je biti glavni gost u specijalnoj TV emisiji „Oliver Mandić i Beograd noću“, koja je pripremana za takmičenje TV kuća u na festivalu u Montreu.

Za tu priliku Čola se bio i razgoličio, jer je tako želio domaćin Mandić. Skinuo se do pasa, plesao, pozirao, pjevao… Međutim, ti kadrovi se nisu pojavili u finalnoj TV emisiji, koja je dobila nagradu u Montreu.

„Čolić treba da nam bude zahvalan što smo ga „isekli“. Ocijenili smo da on pred kamerama zapravo i ne zna da se ponaša i kreće. Sve su to neke nevješte poze, izvještačene i nenontrolisane! – objašnjavo je kasnije Mandić, što je izazvalo buru negodovanja kod publike i kritičara iz tog vremena.

Tada tridesetogodišnji Čola se nije oglašavao. Jedno vrijeme nije se htio ni javljati na telefone brojnih redakcija koje su tražile njegovu izjavu. Skoro tri mjeseca niko nije znao gdje se krije. Čak su ga novinai tražili u vikendici pored Kiseljaka, a onda se saznalo da se krije u kasarni u Beogradu kod Safeta Sušića, koji je u to vrijeme služio vojni rok JNA.

Jedan svjedok je ispričao da je „Čola“ nagovarao „Papeta“ da propjeva i nudio mu da snimi ploču. Susić je to odbio riječima:

„Ja ću i dalje da igram fudbal i ne bih htio da kao propali pjevač proširim „listu“ kojoj na čelu stoje Džajić i Šurjak“. (Naj portal)