Da bi se danas neko smatrao poliglotom, mora govoriti pet ili više jezika. U 19. stoljeću jedan rođeni Sarajlija, Jevrej, govorio je osam. Baš poput njega, i njegov nadgrobni spomenik je višejezičan.
Moše Atijas, poznatiji kao Zeki-efendija Rafaelović, jedna je od najistaknutijih ličnosti među bosanskim Sefardima.
Njegova su postignuća uveliko unaprijedila jevrejski kulturni život. Rodio se u Sarajevu 1845. godine u jednoj od najstarijih i najpoznatijih sarajevskih sefardskih porodica. U Sarajevu je završio ruždiju, kao jedan od rijetkih nemuslimana, koji je pohađao ovu vrstu srednje škole, a kasnije nastavlja školovanje u Carigradu. Paralelno sa školovanjem, učio je strane jezike i govorio ih je osam: hebrejski, turski, grčki, talijanski, engleski, francuski i dva maternja, bosanski i judeošpanski. Po završetku školovanja i povratku u BiH, obavljao je visoke državne dužnosti u tadašnjoj Vilajetskoj, a potom i austro-ugarskoj upravi.
Svoj nadimak efendija dobio je zbog činjenice da je u potpunosti prihvatio osmanske običaje, što se, između ostalog, ogledalo na njegovoj vanjštini. Oblačio se „a la turka“, a sastavni dio njegovog svakodnevnog izgleda bio je fes. Bio je jedan od osnivača i aktivni član društva „La Benevolencija“. Prvi se od bosanskih Sefarda zanimao za „Historiju bosanskih Jevreja“. Autor je „Sarajevske Megile“, historijske priče o istinitom događaju iz 19. stoljeća, u kojem su sarajevski muslimani spasili svoje komšije Jevreje od samovolje tadašnjeg namjesnika. Čitanje ove priče danas je neizostavan obred prilikom obilježavanja i proslave praznika slobode – Sarajevskog Purima, kojim se Jevreji prisjećaju spašavanja svojih predaka.
Umro je u Sarajevu 2. jula 1916. godine i sahranjen u Jevrejskom groblju Borak. Svi listovi koji su izlazili u to doba u Sarajevu zabilježili su njegovu smrt. Njegov nadgrobni spomenik jedinstveni je primjerak na svijetu. Karakterističan je po epitafu ispisanom na tri jezika: bosanskom, hebrejskom i turskom pisanim arapskim pismom. Do sada, epitaf sličan njemu, ispisan na tri jezika, još nigdje nije evidentiran.
Foto: Sahrana Zeki-efendije 1916. god. Iz privatne arhive Elija Taubera (Najportal)
