KAKO JE FRA KLEMO U TOMISLAVGRADU DŽORDŽA IZLEMO!

Tomislav grad (nekadašnje Duvno) i okolina još pričaju o događaju između 31.januara i 1.februara 1982. godine, kada je fratar Klement Galić uhvatio na djelu Tomislava Zrinušića, zvanog Džordž, dok se, kažu, spremao da pokrade crkvenu blagajnu. Uljez se začas našao u klopci, a ubrzo je stigla i milicija.

Nezvani gost

Godine 1982. u Duvnu se mnogo pričalo o nesvakidašnjem dogođaju koji se zbio u fratarskom stanu u Bukovici noću između posljednjeg dana januara i prvog dana februara. Priča se i danas. Tada je snažni fratar Klement Galić uhvatio u svojoj spavaćoj sobi Tomislava Zrinušića,(25) zvanog Džordž, koji je imao namjeru vjeruje se, da pokrade crkvenu blagajnu.

Velečasni je nezvanog gosta istukao štapom za uspomenu i dugo sjećanje, zatim mu ošišao brkove i kosu, svezao ga za stolicu, pa otišao do prvog telefona u Donji Prišnik da bi iz kuće Ivana Dukića, pozvao miliciju.

Već sutradan u kafiću „Monako“ oko Džordža se stalno smjenjivalo društvo znatiželjnika, a on svježe obrijan i prvi put s kapom na glavi,smijući se, pričao je detalje spomenutog noćnog čina.

„Vidite kakva mi je ruka!“ – pokazuje Džordž nateklinu. To je od žice. Svezao me žicom kada je otišao u miliciju, pa krv nije mogla kolati. A bije li, bije! Svejedno sada smo kvit, za one marke što sam mu ranije maznuo. A može biti i da ću i tražiti odštetu. Ja ću reći da sam tražio mater u kapeli. Ona radi kod fratara. Ćisti kapelu i crkvu. A mogu reći da sam došao na ispovid.

„Pa eto, fratar te dobro ispovidio!“ – dobacuje neko Džordžu. Dao ti odmah i poklon. Velečasni je dobar čovik, samo je opasan iza sna. Je li Džordž?

Ošišao mi je samo jedan brk. Onda sam ja drugi obrijao. Šta ću sa pola brka? A mogao sam uteći kao ranije, da nisam napravio grešku.

Tu se i zatekao i Ivan Dukić,koji je oko tri sata iza pola noći došao na mjesto događaja skupa sa dvojicom milicionera.

„Kada sam vidio sobu i svezanog Džordža na stolici došlo mi da se smijem“ – kaže Ivan. Kao da sam došao u brijačnicu.

Greška u planu

U Bukovičkoj kapeli, na mjestu događaja, zatekli smo oba stanara, fratarskog stana:fra Klementa Galića i fra Gabrijela Mioča. Fra Klement, snažan, visok i zgodan muškarac, za kojim kako narod kaže mogu žaliti i cure i motike, priča uz dobro crno vino.

„Meni je strašno žao što se sve to dogodilo, jer sam tobože povrijedio čast tog čovjeka u lopovskoj spodobi. Ja nisam agresivan čovjek ali s tim mladićem se više nije moglo izaći na kraj. Pa mi smo ga desetak puta protjerali iz ovog stana. Krao je ali ga nismo prijavljivali iz čisto humanih razloga. Radi se o veoma teškom materijalnom i svakom drugom stanju u njegovoj obitelji. Majka mu ovdje radi i svi žive od nas. Računali smo da će se popraviti, ali tu smo se prevarili.

Ima njih još sličnih ovdje u ovoj župi. A on ima ključeve od svih vrata u našem stanu. Ukrao originale od matere pa pravio duplikate. Dva dana prije ove krađe ja sam ga protjerao iz ovog stana – priča Klement.

Znao je on da je fra Gabrijel odsutan, a mene se nije bojao. Ne bi ga ni ovaj put uhvatio da nije napravio grešku. Vidio je svjetlo u crkvi gdje radi jedan Slovenac na postavljanju prozora. Čovjek voli raditi noću i to je njegova stvar. Džordž je međutim računao da sam i ja tamo u crkvi, pa je stoga zaključao vanjska vrata kada je ušao u kapelu.

Bunovan i preplašen

Mislio je da će tako čuti ako se ja vratim i zaklopim vratima, pa pobjeći kroz prozor. A eto potrefio je moju sobu dok sam ja spavao. Onako bunovan i preplašen, uhvatio sam ga na hodniku i izdegenečio. Kada sam krenuo na telefon, sjetio sam se da bi uz pomoć kompanjona mogao pobjeći, pa sam mu radi eventualnog dokaza, prošišao kosu i brkove – ispričao je fra Klement.

(Naj portal)