Pratite nas

Sudbine

Kako je Džoan Marej preživjela: PALA JE IZ AVIONA SA VISINE OD od 4.500 METARA, A ŽIVOT SU JOJ SPASILI MRAVI

Published

on

Vjerovatnoća da preživite slobodan pad sa visine od skoro 4.500 metara gotovo i da ne postoji. Ipak, tada 47-godišnja žena po imenu Džoan Marej uspjela je u tome uprkos svim postojećim statistikama i zakonima fizika.

Nakon što se padobran nije otvorio prilikom skoka iz aviona, ona je udarila u zemlju brzinom od 130 kilometara na sat, ostala svjesna i preživjela nesreću. Svoj život zauvek će dugovati gomili vatrenih mrava preko čije humke je tada pala.

Za Džoan Marej iz Amerike, mamu bliznakinja, tog 25. januara 1999. sve je djelovalo normalno dok je spremila opremu, ukrcalvala se u avion i spremala na skok padobranom. Do tada ih je već imala 35. Ipak, ono što je bilo drugačije ovog puta jeste nova oprema koju je Džoan željela da isproba. Sve je bilo spremno. Barem je ona tako mislila.

Nakon što je skočila, Džoan Marej povukla je konopac da oslobodi glavni padobran. Međutim, za razliku od prethodnih skokova, ništa se nije dogodilo. Nastavila je da pada i počela da se vrti van kontrole. Srećom, presjekla je svoj glavni padobran, ostala mirna i povukla konopac za rezervni padobran.

Iako se on otvorio, zbog velike brzine kojom je padala i vrtila se, padobran se zapetljao i više ništa nije moglo da je spasi snažnog udara u zemlju koji bi za većinu bio smrtonosan.

Ono što je uslijedilo potom može samo da se nazove čudom. Džoan je brzinom od gotovo 130 kilometara na sat pala na gomilu ljutih vatrenih mrava. Bila je pri svijesti nakon udarca, ali bez daha i nije mogla da se pomjeri.

Osjetila je snažno peckanje u leđima koje bilo praćeno velikim brojem uboda. Svaki je bio bolniji od prethodnog. Bili su to mravi, ljuti zbog toga što je pala na njihovu teritoriju.

Ubodi su bili otrovni, što je uzrokovalo veliki skok adrenalina u njenom tijelu i omogućilo srcu da nastavi da kuca. To ju je održalo u životu sve dok nije stigla hitna pomoći prevezla je u bolnicu.

Tom prilikom Džoan je slomila kosti na desnoj strani tijela i izgubila nekoliko zuba.

Doktori su je stavili u komu i uradili 20 rekonstruktivnih operacija, kao i 17 transfuzija krvi. Operacije su uključivale umetanje metalne šipke u njenu desnu nogu, kao i metalnih dijelova u karlicu. Zadobila je sitni prelom butne kosti, ali na sreću nije imala značajne povrede organa u trbušnoj duplji ili povrede glave.

Džoan Marej je bila u komi dvije sedmice, a po izlasku iz kome je počela fizikalnu terapiju i trčala na kratke staze. Međutim, činila je to umjereno.

Dvije godine nakon što je preživjela nesreću, Džoan se vratila na nebo. Skočila je 37. put da pobijedi svoj strah. Ovog puta je, srećom, sve bilo u najboljem redu.

Kako je radila kao bankarski službenik, odbila je da od EU invalidsku penziju 2000. godine. Umjesto toga, vratila se poslu i povukla iz javnosti tri godine nakon nesreće ne oglasivši se više nikad u vezi sa nesrećom ili dešavanjima u njenom privatnom životu. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending