Nema ljubitelj narodne muzike da ne zapjevuši bar jednu od deseina nezaboravnih hitova Šućre Šekija Turkovića, koji je svojevremeno bio jedan od najpopularnijih na našim prostorima. Pjevaju se njegovi hitovi “Spomenar”, “Čovjek sa srca dba”, “Daj da nešto popijemo”, “Pogledaj me jednom nježno”, “Poslednji boem”…

Volio je društvo, kafane, boemski život. U poznijim godinama se razveo od supruge Emine,. Prije desetak godina se bio preselio u Ameriku. Tamo je radio najrazličitije poslove, radio je i kao vozač kamiona.

Danas živi penzionerske dane jer ima preko 40 godina radnog staža. Ubire dvije penzije – srbijansku i američku. I naravno, od uspomena na zlatna vremena, kada su njegove ploče prodavane u zlatnim tiražima. Prvo u aleksandrovačkom “Diskosu”, a onda u PGP RTB.

“Ušao sam u PGP krajem 80-ih. Tamo zatekoh elitne kompozitore: Docu, Vukasa, Pedu, Mišu, Bosanca. Odabrah Pedu, i nisam pogriješio. Moja prva ploča za PGP iz 1989. sa vodećom pjesmom „Čovek sa srca dva“ prodata je u 180.000 primjeraka. Bilo je to prijatno iznenađenje za mene, a još veće za direktora produkcije.Sjećam se, direktor PGP-a Stanko Terzić ulazi u kancelariju i pita prisutne kompozitore: ‘Da li ste vi čuli za nekog Šerifa Turkovića? Taj ubi od prodaje’. Ja ustanem onako stidljivo, kažem da sam ja Šeki, a ne Šerif, ispričam da sam osam godina proveo u Diskosu, a direktor će: ‘Gdje si bio dosad, oca ti očinjega’ – sjeća se Šeki. (Naj portal)