Zanimljivosti

Kako bliski ljudi dovode do bolesti

Published

12 mjeseci

18/09/2023

Zašto ljudi s teškim unutrašnjim konfliktom boluju i umiru? Otkriće koje potvrđuje i sam život.

Dr Bernard Lown, pregledao je jednog svoga pacijenta. Postavljao je pitanja, na koja je pacijent nerado odgovarao. A pacijentova supruga stalno je išla da puši – tada su mnogi pušili.

Doktor je prigovorio supruzi; kako možete toliko pušiti, a još imate muža sa srčanom bolešću? Kakva loša navika! Žena se rasplakala i povikala: „Kakve veze ima moje pušenje! Nije stvar u tome! Džon vam sve laže i ne govori glavno – razbolio se jer ga majka stalno proklinje, uznemirava, prekoreva … Poziva ga i vrijeđa ga. „A Džon ne može ništa, jer je to njegova majka!“

Zašto ljudi s teškim unutrašnjim konfliktom boluju i umiru

Ovaj razgovor je ostavio snažan utisak na doktora. I počeo je da posmatra pacijente. I bio je šokiran: jednom starcu je njegov zet izmamio imovinu, biznis je prepisao na sebe i starac se već bojao da hoda po sobi – zet je vikao na njega, i udarao nogama … I ovaj siroti starac pretvorio se u invalida. Drugi pacijent se oporavljao nakon velike operacije – a majka ga je zvala i proklinjala zbog novca. Pacijent je umro. Bila je masa takvih slučajeva.

Lown je rekao: „Svi moji pacijenti su žrtve emocionalnih konflikata sa bliskim ljudima.“ Konflikti iz kojih je nemoguće naći izlaz: morate komunicirati. Morate podići telefon, razgovarati, živjeti zajedno, posjećivati, suzbijati svoje prirodne emocije; jer treba biti dobar. Dobar svekar, dobar sin, dobra žena … Tako treba!

Poznati kardiohirurg napisao je da su operacija i liječenje ispravni. Daju rezultat. Ali uzrok bolesti ili traume je upravo u konfliktu, u stalnom neprijateljskom stavu prema čovjeku. I što je blagorodniji i smireniji čovjek, to su posljedice takvog konflikta teže. Jer od spoljašnjeg, on postaje unutrašnji. I negativni čovjek se naseljava u podsvijest; veoma je teško „protjerati“ ga odatle; sve sile organizma idu na ovu unutrašnju borbu u kojoj nema pobjednika – jer se bore dijelovi jedne ličnosti!

Stoga ljudi s teškim unutrašnjim konfliktom boluju i umiru. I umjesto da priznaju konflikt, prisiljavaju sebe da „oproste“, „razumiju“, „ne obraćaju pažnju“, tako savjetuje okruženje. Dok konflikt ne bude priznat, sve dok se neprijateljstvo i zloba drugog čovjeka ne osvijesti, bolest će se pogoršavati.

Lown je jednostavno zabranio pacijentima da razgovaraju telefonom – tada nije bilo mobilnih telefona. I dozvolio je da posjećuju pacijente samo oni rođaci sa kojima je pacijent imao dobre odnose. I ljudi su se oporavljali, zahvalili doktoru, a onda su Lown-u dali Nobelovu nagradu – za razrađenu operaciju srca. A trebalo mu je dati još jednu – za ovo otkriće, koje potvrđuje sam život.

Tagovi:

Sljedeća vijest

Oglasio se muškarac sa eksplicitnog snimka iz aviona: BIO SAM PIJAN, TOJ DJEVOJCI NE ZNAM NI IME

Predhodna vijest

Vic: ŽELJAN SAM TE, BONA

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.