Intuicija nije ništa drugo nego unutrašnji mehanizam koji vam pomaže pri donošenju odluka. To je ono što neki nazivaju unutrašnjim osjećajem, instinktom, slutnjom nečega što vam kazuje kojim smjerom krenuti. Životinje su najbolji primjer kako prate i reaguju na svoj instinkt i to nepogrješivo.

Ako malo zastanete i razmislite, neke od oduka u životu koje ste donijeli iako vam je taj unutrašnji osjećaj govorio suprotno, su bile pogrešne. Ja kad god sam se oglušila o intuiciju i poslušala razum, u nekom trenutku bi mi se pokazalo da to nije bila dobra odluka. S druge strane, slušajući svoju intuiciju sam, iako su mi te odluke bile „teže“ i donosile mi trenutno više nevolja, na duže gledano, obezbjeđivale mir samoj sa sobom i to mi je bilo dovoljno da nastavim u tom pravcu.

Žrtva nije dobra

Kako radim sa ženama, imam priliku da vidim iz tuđeg iskustva koliko se žene često žrtvuju radi određenih stvari. Nikako da shvate da ako ne misle prvo na sebe, ništa oko njih neće dobro funkcionisati. Najčešće je to žrtvovanje za porodicu, a zanemarivanje sebe i sopstvenih potreba. Dok ih tijelo samo ne natjera da se pozabave sobom, nažalost najčešće kroz neku vrstu bolesti.

Ili u drugom slučaju, žene koje su slobodne ali zato prave kompromis sa samom sobom i ostaju u vezama zbog iskalkulisanih „dobrobiti“ –više para, dobre garderobe, boljeg društvenog statusa, tako nečeg već u zavisnosti od toga na čemu je kome fokus u životu. Prividno imaju i pokazuju svoju sreću ali u stvari nemaju sebe. I zato su nesrećne. Pristaju na manje od onoga što u dubini znaju da zaslužuju.

No, morate zapamtiti da se nikad ne pristaje na manje, pristaje se samo na više. I uvijek samo na više! Nažalost, sve više ima takvih slučajeva.

Tačno je da ja prva ne bih bila sa bilo kim ko nije ambiciozan u životu. Ali, tu mora da se pravi razlika- nikad ni ne bih bila sa nekim samo zbog boljeg položaja u životu. Ljubav, privlačnost i hemija na prvom mjestu, ostalo je samo dodatak na koji će da se nadograđuje ostatak priče. Kad je duša zadovoljna, sve je na svom mjestu, zato uvijek birajte da poslušate svoju intuiciju.

Problemi uvijek nastaju kad ne vjerujemo svom osjećaju nego preispitujemo da li ima možda boljeg načina ili se borimo protiv nje. To nije ništa drugo nego borba za prevlast sa svojim egom. Zašto se tako mučimo?

Za šta služi

Uglavnom jer nam nedostaje svijest o tome i zato što dopuštamo da nam strah i nedostatak vjere u sebe upravljaju životom.

Zašto, prema nauci, posjedujemo intuiciju?

Intuicija je prvo i najistaknutije sredstvo za preživljavanje. Kada je ljudsko preživljavanje iz dana u dan bilo nesigurnije, oni koji su bili najintuitivniji imali su najbolje izglede za preživljavanje. Vremenom smo je suzbili i počeli da se oslanjamo više na „civilizovanije“ osjećaje ali zapamtite da su nam najpouzdaniji osjećaji upravo oni koji su se razvili prvi.

Naš osjećaj dodira se razvio prije osjećaja vida, a intelekt posljednji od svih. Priroda nam govori na šta možemo računati da bi preživjeli a intuicija nam je data s razlogom.

Slavni Ajnštajn je rekao: “Intuitivno mišljenje je sveti dar, a racionalno vjerni sluga. Stvorili smo društvo koje poštuje slugu, a zaboravlja dar”.

VJEŽBE: KAKO JAČATI INTUICIJU

Pokušajte u svakom danu da uradite nešto drugačije od uobičajenog. Krenite drugim putem na posao svakih nekoliko dana. Time se, tvrde naučnici, razbija rutina na koju ste navikli svoje tijelo. Primjećujete stvari koje ranije niste.

Sjetite se trenutaka koji su vam ukazivali na to da nešto nije ok , a koje ste ignorisali. Pomoći će vam da, kad vam nešto krene po zlu, pokušate u svijesti da oživite taj osjećaj u prošlosti koji vam je govorio da ne idete tom stazom. I ne odustajte, jer kroz život ne treba ići “zatvorenih očiju” i sa osjećajem da ste žrtva okolnosti i da zavisite od puke sreće. Inače, ne znam da li vam je poznata definicija sreće koja glasi: sreća je kad se priprema i prilika sretnu. Nema ničeg „slučajnog“ i „na sreću“ u sreći.

Instinktom se često koristimo radi brzog odmjeravanja novih poznanstava. Ako podjednako cijenite razum i osjećajnost, bolje ćete „čuti” šta instinkt govori. Ako pri odlučivanju date prednost samo razumu, ili samo instinktima, u oba slučaja mogućnost greške je veća. Dakle, za vjerovanje instinktu treba biti što objektivniji i smireniji, a jedna od tehnika za jačanje “unutrašnjeg glasa” je i redovna meditacija.

Američki sociolog Gledvel u knjizi „Treptaj: moć mišljenja bez razmišljanja”  kaže da su za ispravnu odluku mozgu dovoljne samo dvije sekunde. To „brzinsko” razmišljanje nezamjenljivo je u trenucima stresa i pritiska u kojima su brze procjene od životne važnosti. Takve su, na primjer, reakcije vatrogasaca u zapaljenoj zgradi ili policajca u okršaju sa zločincem.

Koliko ste često u životu otkrili da je ono što osjećate u suprotnosti s onim što mislite da biste učinili? Želite nešto učiniti i vaše se srce raduje toj mogućnosti; ali tada se ubacuje vaša glava i tjera vas da joj se pokorite. Tjelesni kompjuter  je nenadmašan u gušenju intuicije i obično započinje svoj napad sa: „Ne možeš to učiniti zato što…” Uspije li vas priklještiti u svojoj zoni stvarnosti, pobjeđuje gotovo svaki put. Uvijek poslušajte svoj osjećaj, on zna bolje od vas. (Najportal)