Pratite nas

Sudbine

Kad nestane strasti: U BRAKU SU DVIJE DECENIJE, A 14 GODINA SU SRETNI U CELIBATU

Published

on

Ako ste se nekada zapitali, može li da uspije brak bez se*sa, obavezno pročitajte priču ove žene. Kler i Džon su se upoznali prije 20 godina na poslu. Između njih je “buknula” strast.

Njihov se*sualni život bio je vrlo aktivan. Ubrzo su se vjenčali i dobili sina. Međutim, kao i kod mnogih drugih parova, strast je na kraju nestala i prestali su da vode ljubav. Kler je za stranicu High50 opisala kako izgleda njihov brak bez se*sa.

“Smiješno je kada se sjetim početka naše veze i shvatim koliko nam je se*s tada bio važan. Teško je zamisliti da smo to uopšte bili mi. Kada smo se upoznali na poslu, dogodila nam se fizička privlačnost. Uvijek se šalim kako sam prije njegovog lijepog lica primijetila njegovu ijlepu zadnjicu u farmerkama. Prvih deset godina naš se*sualni život bio je aktivan, a se*s nas je povezivao.

Devetnaest godina nakon što smo izgovorili sudbonosno ‘da’, drago mi je što mogu da kažem da imamo sretan i stabilan brak. Naravno, suočavali smo se i sa preprekama. Moja postporođajna depresija kada sam rodila sina Aleksa. a onda i Džonova kriza srednjih godina nakon što je dobio otkaz. Ali uspjeli smo da osptanemo kao par. Volimo se i vjerni smo jedno drugom.

Međutim, nas dvoje nismo imali se*sualni odnos od 2008. godine. Još uvijek svake večeri spavamo u istom krevetu u našem domu u Jorkširu. Ljubimo se, mazimo i nježni smo jedno prema drugome, ali prošlo je dosta godina otkako nismo imali se*sualni odnos.

U čemu je problem? Kako da se nosim sa činjenicom da je u 53. godini se*s iza mene i da svom suprugu više nisam se*sualno privlačna?

Ne osjećam se odbačeno zato što je moj libido, baš kao i njegov – oslabio. Se*s više nije dio našeg odnosa i to je sasvim u redu zato što oboje tako mislimo.

Zabrinula bih se za svoj brak da više nismo nježni jedno prema drugome ali jesmo i uvijek smo bili podjednako otvoreni kada su naša osjećanja u pitanju.

Se*s je prestao da me interesuje kada sam ušla u menopauzu i to nije ništa čudno. Postao mi je neugodan, pa i nepoželjan.

Ispričala sam mužu kako se osjećam i rekao je da me razumije. U tom trenutku on je dobio otkaz , pa je preispitivao samog sebe, a o se*su nije mislio. Vjerovala sam da će se moj libido vratiti nakon menopauze, ali nije.

‘Šta ako se nikada ne vrati’, upitala sam ga jedne večeri u krevetu.

“Zbog toga ne bi trebalo da brinemo. Oboje smo u pedesetim, u formi smo, zdravi i još uvijek zaljubljeni jedno u drugo. Ne vidim razlog zbog kojeg treba da budemo zabrinuti zbog se*sa, ako nas oboje to ne zanima – odgovorio mi je.

Njegov odgovor me je ohrabrio. Naš brak bi bio u problemu da jedno od nas još uvijek ima svakodnevno potrebu za strastvenim trenucima. Međutim, mi smo sa zadovoljstvom krenuli u novu fazu naše veze.

Oduvijek sam se osjećala sigurno u svom braku. Sretni smo jer smo oduvijek lako i otvoreno razgovarali o svemu što nas muči i imamo zajednička interesovanja.

Na početku veze vodili smo ljubav do ranog jutra. Danas radije idemo u dugu šetnju, ručamo u restoranu ili otputujemo u Pariz ili Budimpeštu za vikend. Oboje volimo da kuhamo i radimo kućne poslove. Provodimo vrijeme sa svojim sinom i sanjamo o kupovini imanja u Francuskoj koje ćemo renovirati.

Imamo planove i snove, ali nije nam potreban se*s da bismo ih ostvarili. Potrebno nam je maženje na kauču i držanje za ruke tokom šetnje.

Znam da će nas ljudi osuđivati. Reći će da nešto nije u redu s nama, da nam nešto fali jer smo u celibatu. Ali, mi se s tim ne slažemo – kazali su oni. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending