Pratite nas

Sudbine

Kad ljubav preraste u nacionalizam: ŠTA SE SVE DEŠAVALO U BRAKU BIŠĆANKE KOJA SE UDALA U OBRENOVAC, A ONDA SA SINOM POBJEGLA U SARAJEVO

Published

on

Nakon što su zadnjih dana mediji objavili vijest da je Bosanka napustila svoga muža u Obrenovcu, te da je bez njegovog znanja odvela i njihovog zajedničkog sina, odmotava se klupko ove nevjerovatne porodične drame, u kojoj ima i ljubavi, i naionalizma, i ljubomore, i nasilja… Za njom je bila raspisana potjernica, jer je muž prijavio za otmicu djeteta..

Nesretna 34-godišnja žena inicijala J.M. je rodom iz Bihaća. Nju je pronašla s djetetom policija u Sarajevu, uhapsila je, a onda je predala MUP-a Unsko- sanskog kantona.

Ali, nakon izjave J.M., koja zadnjih godina pokušava da sudskim putem riješi svoje bračne probleme, klupko se odmotava. Njen muž, čini se, pokušava i dalje da joj unosi nemir u život, iako ga je napustila prije skoro pet godina. Zatajli su ovdje i sudstvo, i policija, i centri za socijalni slučaj…

Prema kazivanju našeg izvora J.M. je napustila svoga muža u Obrenovcu još prije nekoliko godina. Bukvalno je pobjegla sa trogodišnjim sinom.

„Želim samo da objasnim da moja sestra nije nikakav kriminalac, njena borba za skrbništvo traje nekih četiri-pet godina. Bila je udata u Srbiji za pravoslavca. Trpila je svašta, spavao je s nožem ispod jastuka, ponižavao ju je i zbog vjere. Prijetio joj je ubistvom više puta, krio dječiji pasoš.

Nije mogla tamo da alrmira policiju, jer ju je ubijedio da neće biti niko na njenoj strani zato što je muslimanka. Razbio joj je četiri telefona i kad krene na posao, isključio bi internet da ona ne može nikoga kontaktirati dok je on na poslu.

Živjeli su u mjestu Barič kod Obrenovca u Srbiji. Kada je djetetu bilo tri godine, nekako je uhvatila priliku, dokopala se dječijeg pasoša, s malom torbicom uzela dijete i došla u Bihać – kazuje sestra J.M. inicijala Z. Dž.

Ona otkriva da je sud u Obrenovcu donio odluku kojom se sestrino dijete dodjeljuje ocu. On se u međuvremenu oženio, ta žena je u brak dovela svoju kćerku, a zajedno imaju još jednu kćerku. Još uvijek je bio s mojom sestrom u braku – napominje Z. Dž.

Zbog prijave oca i postupka pred bh. pravosuđem dječaka su morali voditi u Centar za socijalni rad, a pred sudskim vještakom je drhtao na sami pomen oca.

„On je moju sestru prijavio za otmicu, bila je potjernica, ali smo to sada riješili. Dala je izjavu zašto je iz Bihaća otišla u Sarajevo. Došla je u Sarajevo, jer nema povjerenja ni u koga, sud i Centar za socijalni rad.

Našla je posao u Sarajevu, lijep stan, trudi se da djetetu bude dobro, upisala ga je u školu, radi sve što bi jedna majka učinila za svoje dijete. Nikome nije jasno kako je to sud u BiH mogao da prihvati takvu presudu iz Obrenovca, pogotovo da se majci oduzme dijete – navodi Z. Dž. i dodaje:

„Institucije ne rade svoj posao, nastavit ćemo se boriti. Ne oduzima se dijete tako lako majci koja je zdrava i prava. On joj je govorio: “Ako ga ne ućutkaš bacit ću ga psu”, eto o kakvom se ocu radi. Sud je prihvatio presudu iz Obrenovca i proglasio ju pravosnažnom i mi se još uvijek borimo“. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending