Stravično ubistvo, koje je potreslo cijelu bivšu Jugoslaviju, desilo se u selu Gornja Bioča kod Hadžića u Bosni i Hercegovini, u kući Halila Džambasa, 21. marta 1985. Junuz Kečo je, u nastupu ljubomore, nožem na smrt izbo svoju ženu Rasemu Fazlibašić.
Kažu da se uspješno od policijske hajke krio po šumama uz pomoć seljana i rodbine, koji su kačili bijela platna na tarabe, kako bi Junuza obavijestili da u blizini nema policije i da može da dođe I uzme hranu i čistu odeću.
Junuz Kečo bio je najslavniji bjegunac bivše Jugoslavije. Oko njega se ispreplela čitava mitologija tokom bijega od policije sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka, govorilo se da je on kriminalac premazan svim mastima, neuhvatljivi odmetnik, lukavi šumski čovjek i ubica s podužim popisom žrtava, kako ga je opisao Marko Lopušina u jednoj svojoj knjizi.
Rođen u selu Žeželovu kod Kiseljaka, odrastao je bez oca, još kao dječak počeo je zarađivati za život, a radio je kao mrav. Jedno kraće vrijeme bavio se i lažiranjem novca i kad je policija došla da ga uhapsi, on je motorom jurnuo na “milicajce”. Naknadno je to protumačeno kao pokušaj ubistva tog policajca.
Poslije tog incidenta sakrivao se desetak dana po šumi, ali je uhvaćen, pretučen, osuđen i otjeran u zatvor. Nakon povratka s robije, radio je u inostranstvu gdje je stekao pristojnu ušteđevinu. Vratio se u selo i zaprosio prvu ženu na koju je naišao, Rasemu Fazlibašić. Tridesetogodišnjakinja imala je kćerkicu iz jednog od prijašnjih brakova, imala ih je čak pet prije Junuza. I njen šesti brak trajao je kratko, samo tri godine.
Rasema je povremeno radila i kao konobarica u jednoj lokalnoj kafani, gdje se sve češće viđala s Junuzovim prijateljem i Atifom Bužom iz Hadžića. Ljubomorni suprug pokušao je premlatiti svog dojučerašnjeg prijatelja, ali je Atif savladao i pretukao Junuza. Poslije je pokušao Junuz razgovarati i s Rasemom na što mu je ona odgovorila zahtjevom za razvod braka i seobom iz zajedničke kuće.
Junuz Kečo je 21. marta 1985. godine otišao u podstanarski stan svoje bivše žene da je moli za pomirenje. Nisu se sporazumjeli i pobješnjeli Kečo je s četiri uboda nožem ubio svoju donedavnu ljubav. Nakon toga pobjegao u šumu. Već sutradan je policija organizirala potjeru za ubicom iz Žeželova.
Kečo je 1986. uhapšen u Budvi. Najčudnije od svega je, što ga na suđenju punica, majka nesrećne žene, nije teretila za ubistvo i o njemu je imala samo riječi hvale.
“Majka sam, ubio mi je dijete. Ali ja i sad mislim da je Junuz dobar čovjek, dobar muž i dobar otac tuđeg djeteta. Rasema i Junuz dobro su živjeli dok ona nije srela Atifa. Išla je kud je htjela, potrošila je sav Kečin novac i dukate njegove majke, svašta mu je radila. A on je šutio, radio, dijete joj čuvao, ni prstom je nije dirnuo. Kad je shvatio da ga je prevarila, da ju je izgubio, pao mu je mrak na oči. Za njega je to bio smak svijeta…” – kazala je njegova punica u sudnici.
Kečo je osuđen na 15 godina zatora u Foči, ali je uoči rata u BiH sa još pet zatvorenika pobjegao, te među prvima pristupio Teritorijalnoj odbrani BiH, a kasnije Armiji biH. Bio je aktivan učesnik u odbrambenom ratu, sjajan i neustrašiv borac (područje Hadžića) a poginuo je 1993. zajedno sa pastorkom Sanelom (kćerkom žene koju je ubio) o kojoj se do kraja života brinuo i koja je bila izuzetno vezana za njega. Neki su pričali da su bili i u ljubavnoj vezi, mada nikada takve glassine nisu dokazane.
O Raseminom ubistvu, Kečinom bježanju od policije, kao i hapšenju, prema scenariju Abdulaha Sidrana reditelj Ademir Kenović snimio je kultni film „Kuduz”. (Naj portal)
NASTAVAK PROČITAJTE OVDJE:
https://najportal.ba/vinko-pintaric-zagorac-osude-ga-zbog-ubistva-on-pobjegne-pa-opet-ubije/
