Sudbine
Jovići su 16 godina čekali dijete, a onda stigla tri sina: TATA PAO U NESVJET
Anita (35) i Jovica Jović (36) iz sela Stajkovce kod Vlasotinca punih šesnaest godina sanjali su da se napokon ostvare kao roditelji. Poslije dvije neuspješne vantjelesne oplodnje, Anita je praktično digla ruke od borbe za potomstvo, a onda je, čisto da ne iznevjeri supruga, otišla i na treću.
Kad im je doktor saopštio da je Anita napokon trudna, njihovoj sreći nije bilo kraja, a kad su saznali da će dobiti ne jednu, nego čak tri bebe, Jovica je pao u nesvjest.
Anita je 26. septembra na svijet donijela tri zdrava dječaka – Jakova, Vasilija i Petra, a kako priča za Nova.rs, još uvijek ne vjeruje da ima tri sina.
“Presretni smo, isplatilo se čekanje. Ovo su sad slatke muke, jer otkad su momci stigli kući ne spavamo, ne jedemo, jedva stignemo da se istuširamo na smjenu – priča Anita.
Dječaci su na rođenju imali skoro po dva kilograma, a bili su dugački 46 centimetara. Drugi po redu, Jakov, morao je odmah da bude prebačen na Institut na neonatologiju u Beogradu, a prije četiri dana stigao je kući kod svoje braće.
Jovica se bavi poljoprivredom, po cijeli dan je na kombajnu, ali uprkos umoru, svojoj ženi pomaže u odgajanju njihovih sinova.
“Ponekad mi bude žao jer zaista mnogo radi, živimo sami i nemamo nikakvu pomoć, ali trudi se maksimalno. Sada nam je stigla moja majka, a tu je i naša prva komšinica koja ima odrasle trojke od četrnaest godina. Ja sam njoj pomagala kada se porodila, tako da sada ona i njena djeca pomažu nama.
Anita kaže da nije bila uplašena kako će se snaći u ulozi majke, a trenutno joj je jedina briga kada sva tri dječaka plaču u isto vrijeme.
“Kada plaču svi trojica, ne znam kud bih prije. Da li da uzmem jednog ili drugog ili trećeg, ne znam ni sama. U toj situaciji jednog držim u rukama, drugog ljuljam u kolicima, dok je treći u krevecu, pa ga animiram na neki način. Nije lako, ali šta da radimo.
A da li Anita stigne da jede, popije kafu ili odgleda omiljenu seriju? Teško.
“Ma, kakva kafa, kakvo jelo. VJerujte, ponekad zaboravim da sam gladna, pa jedem kad stignem, jendom dnevno, onako s nogu. Televizor palim da ne bih zaspala u toku noći kad su bebe budne. Jovica i ja se dogovaramo, pa na smJenu dežuramo. Sinoć je, recimo, on bio sa bebama, a ja sam uspJela da sastavim dva sata sna. Inače, sat i po vremena ako odspavamo, presretni smo. Često u šali kažem da su momci pravi manipulatori jer danju spavaju, a noću žurka. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON