Pratite nas

Sudbine

Jezive priče o vraćanju iz mrtvih: PROBUDILA SE NA VLASTITOJ SAHRANI, PA UMRLA OD INFARKTA!

Published

on

Ove priče nisu uzete iz romana Stivena Kinga, već stvarni događaji koji su preživjeli ljudi širom svijeta. Oni su ljudskom greškom proglašeni mrtvima, a u svijet „živih“ vratili su se na opšte zaprepašćenja svih…

Jedan od razloga za to su varljivi znaci smrti na koje duboke nesvjestice i kome mogu da liče, a ljudi su kroz istoriju pokušavali da se bore s takvim greškama na zanimljive načine, na primjer postavljanjem zvonca na unutrašnjost sanduka kako bi ‘pokojnik’ mogao da javi spoljnjem svijetu da ipak nije mrtav.

1. Baka koja se iz mrtvih vratila da skuha ručak
Kineskinju Li Ksiuefeng su proglasili mrtvom nakon što je njeno tijelo pronađeno u spavaćoj sobi bez ikakvih znakova života s vidljivom ranom na glavi. Donijeli su kovčeg i smjestili je u sobi kuće, a na njenu sreću on nije bio zapečaćen. Nakon punih šest dana žilava bakica se probudila iz stanja duboke nesvjesti i samo izašla i sanduka. Planovi za njenu sahranu su bili dogovoreni, a već je i održano bdijenje.

Dan prije sahrane prijatelji i porodica su se okupili u kući, ali su zatekli prazan kovčeg. Nakon bizarne potrage za tijelom, bakicu su pronašli u kuhinji za šporetom. Nije joj bilo jasno zašto je čudno gledaju, a kasnije je objasnila da se probudila nakon što je dugo spavala. Bila je užasno gladna pa je odlučila sa sebi skuha nešto.

2. Prostitutka umrla na „poslu“
Prostitutka iz Zimbabvea umrla je tokom se*sa s klijentom u hotelskoj sobi. Nakon što se srušila, njen uplašeni klijent je pozvao policiju, a na opšte čuđenje vratila se među žive u trenutku kada su njeno tijelo stavljali u metalni sanduk. Probudila se vrišteći, a vikala je „hoćete da me ubijete, hoćete da me ubijete!“. Preplašeni gosti i hotelsko osoblje su se razbježali. Potresenu prostitutku s nadimkom MaNdlo kući je otpratila druga prostitutka, piše Odee.

3. Probudila se nakon tri dana u mrtvačnici
Nevjerovatnu 61-godišnju Ruskinju ljekari su čak dva puta proglasili mrtvom, ali nijednom nije zaista umrla. Hardi Ludmilu Steblitskaju odveli su u bolnicu nakon što se nije osjećala dobro, a nakon što su joj u posjetu došle kćerka (29) i unuka (9), rečeno im je da je preminula. Ožalošćena kćerka je počela pripreme za sahranu, a potrošila je već oko hiljadu i po eura na cvijeće i druge troškove. Otišla je do bolnice kako bi pokupila majčino tijelo, ali tamo su joj rekli da sačeka jer ljekari nisu uradili obdukciju.

Tada joj je prišao uplašeni ljekar i rekao da joj je majka živa i da diše u svom krevetu. Uletjela je u sobu i vidjela mamu kako je doziva. Nije mogla da se sjeti šta se dogodilo, samo da se nije osjećala dobro i da je došla u bolnicu. Provela je tri dana ležeći u ledeno hladnoj mrtvačnici, dok je njena porodica oplakivala. Probudila se dok su je pripremali za obdukciju, a njena koža se već ljuštila od hladnoće. Ljekar koji je to doživeo tražio je mjesec dana bolovanja.

Godinu dana nakon Ludmili, koja pati od srčanih tegoba, dogodio se još jedan incident u kojem je proglašena mrtvom. Ovaj put ljekari su bili pametniji pa se iz duboke nesvjesti probudila nakon par sati.

4. Dječak se uspravio u kovčegu
Dvogodišnji dječak iz Brazila probudio u otvorenom sanduku, sjeo i uspravio, a potom zatražio vode da bi ubrzo ponovno legao i izgledao beživotno. U slučaju koji se čini previše nevjerovatan da bi bio istinit, Kelvin Santos prestao je da diše usljed komplikacija s teškom upalom pluća. Navodno je preminuo u bolnici u sjevernom Brazilu u 19 sati i 40 minuta, a njegovo tijelo su zamotali u kesu i dali roditeljima. Porodica je prebdjela cijelu noć i smjestili su ga u kovčeg. Sahrana je bila zakazana za sutradan, ali sat vremena prije nje Kelvin se probudio i rekao samo „Tata, hoću vodu“.
Svi su počeli da vrište i nisu mogli pa povjeruju svojim očima, ali Kelvin je opet legao. Istog trenutka su ga odveli u bolnicu, ali ljekari su ponovo pregledali dječaka i potvrdili da nema znake života. Porodica je odlučila da odloži sahranu, ali nesretni dječak ipak se više nije probudio i na kraju je sahranjen.

5. Probudila se na svojoj sahrani, pa umrla od infarkta
Ruskinja Fagilu (49) greškom ljekara proglašena je mrtvom. Na samoj sahrani dogodilo se čudo – pokojnica je otvorila oči. Ali, scena sopstvene sahrane i ideja da su planirali da je živu sahrane ženu je potpuno prestravila, a ona je vrištala kao i svi okupljeni. Nakon što su se ljudi sabrali, brzo su je odveli u hitnu. Ipak, pomoći joj nije bilo – preminula je od poslhedica srčanog udara. (Naj portal/ Foto: TANJUG/EPA Fernando Bizerra Jr)

PROČITAJTE I OVO:

Vogošćanske priče: BJEŽEĆI OD OŽIVJELOG VUKANA, POP IZVRNUO NOGU!

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending