Iako neke ljetne trajnice cvjetaju sve do kraja novembra, što mnogo zavisi od njege, tla, ali i vremenskih uslova, može se reći da je njihovo vrijeme na zalasku i da će biti sve manje cvjetnog šarenila na terasama i u baštama.
Kako vaši balkoni, terase, bašte i dvorišta ne bi odjednom ostali bez šarenih i bujnih saksija, možete ljetne sadnice zamijeniti jesenjim. Ukoliko to niste učinili ranije, kraj ljeta je idealno vrijeme za sadnju jesenjih trajnica.
Ako ste zaljubljenik u vrtlarstvo i cvijeće, vjerovatno želite da cvjeta što duže, a da biste u tome uspjeli ključno je da znate redoslijed sadnje.
U tom slučaju ćete uvijek imati bar jednu vrstu koja cvjeta, a u toku cijele sezone od proljeća do kasne jeseni. Većina trajnica koje se kupuju kod rasadnika raste u malim saksijama tzv. kontejnerima. Zahvaljujući tome mogu da se sade u bilo koje doba godine, osim kada je tlo smrznuto. Za početak, neka to budu poznate cvijetne vrste, lažni suncokret (heliopsis) i zvjezdan (aster). Njihove raskošne boje uljepšaće svako dvorište, ulazni prostor ili balkon i učiniće ih daleko atraktivnijim.
Zvjezdan, ljubičasti kralj
Jastučasti zvjezdan se može pronaći u nekoliko boja, ružičastoj, ljubičastoj, bijeloj i tamno crvenoj. Može da poraste i do pola metra, ali ga možete zasaditi i u saksiji ili žardinjeri koja će ograničiti njegov rast. Ovaj cvijet nije zahtjevan i nećete se mnogo namučiti oko njege. Osigurajte mu mjesto gdje će sunce dopirati do njega i redovnu prehranu. Zvjezdan voli umjereno vlažno tlo, ali i redovno zalivanje i u tom slučaju će cvjetati do kasne jeseni.
Lažni suncokret, raskošni žuti cvijet
Lažni suncokret je cvijet intezivno žutih cvjetova i možda poraste i preko jednog metra, ukoliko ga sadite u žbunu. Nije prjeterano zahtjevan za njegu, a najbolje uspijeva na sunčanim mjestima i u vlažnom tlu, kao i zvjezdan. Redovno i obilno ga zalivajte i prehranjujte.
Bugenvilija, impozantna puzavica
Sada je idealan trenutak i za sadnju bugenvilije. To je krupna, visoka puzavica koja može da poraste i više od deset metara u visinu i da sadrži veliku količinu lišća i cvjetova. Kako bi podnijela sav taj teret, njeno deblo mora da bude snažno i široko i upravo zato ne bi trebalo da se sadi neposedno uz zid kuće, već na udaljenosti od najmanje 30 centimetara.
Jednaku pažnju treba posvetiti i na kojoj dubini se sadi. Ova vrsta, za razliku od većine drugih trajnica, mora da se sadi dublje nego što je rasla u posudici za uzgajanje. Na taj način biljka ima veće šanse da preživi hladne vjetrove i niske temperature koji su i najčešći uzrok propadanja bugenvilije. (Naj portal)
