Pratite nas

Sudbine

Jednom dozom može spasiti i do tri paccijenta: KAD GOD DOĐE U DOMOVINU, SEID DARUJE KRV

Published

on

Jednim darivanjem krvi mogu se spasiti čak tri života. Ipak, na ovaj velikodušan čin se ne odlučuju mnogi. Dokaz tome su svakodnevni apeli na društvenim mrežama koji privremeno aktiviraju ljude, ali čini se da još kao društvo nismo dovoljno svjesni značaja ovog čina..

Krv je lijek koji nam svima može trebati, a dobiti se može jedino darivanjem. Ekipa FTV je provjerila kakvo je stanje sa zalihama i potrebama na Klinici za transfuziologiju u Tuzli, te je zabilježila uistin u plemenit slučaj.

Iako radi u inostranstvu, Seid Kovačević pri svakom dolasku u Bosnu i Hercegovinu ide darovati krv. Ovoga puta je došao samo na pet dana, ali ritual darivanja nije izostavio. Bitno je, kaže nam, steći naviku i uvijek imati na umu cilj zbog kojeg se krv daruje.

“Važno mi je jer nekom spasiti život, a meni ništa ne znači jednom gaodiošnje darovati krv,. A nekome je to spasonosno – kaže Seid za FTV..

Transfuzija krvi se u bolnicama radi povrijeđenima, bolesnicima koji moraju biti izloženi velikim operativnim zahvatima, kao i onima koji se liječe od malignih oboljenja ili teške anemije bilo kojeg uzroka. Takvih pacijenata je mnogo, zbog čega je svaka doza krvi važna.

“Svaki davalac krvi može jednom doniranom dozom krvi da spasi tri pacijenta. Može dakle izdvojiti koncentrat eritrocita, svježe smrznuta plazma i trombociti”, objašnjava Svetlana Jović-Lacković, šefica Odjeljenja za kolekciju krvi i krvnih pripravaka UKC-a Tuzla.

Krv mogu darovati sve zdrave osobe u dobi od 18 do 65 godina, a posebna priprema za darivanje nije potrebna. Proces je jednostavan.

“To je kao i obično vađenje krvi za laboratorijske analize, samo malo duže traje, traje 6-7 minuta u prosjeku”, kaže medicinska laborantica Hasija Huseinović.

Kada su u pitanju zalihe krvi, problem predstavljaju rijetke krvne grupe. Imajući u vidu procjene koje kažu da je samo 15% populacije u svijetu RH negativno, jasno je da doze krvi te krvne grupe nedostaju.

“Mi imamo dovoljno dobre rezerve što se tiče RHD pozitivne krvi – međutim, najveći problem nam predstavlja RHD negativna krv i to je najveći problem koji nam je kontinuiran tokom cijele godine”, ističe Jović-Lacković.

Važno je naglasiti još da darivanje krvi ne šteti davaocima te jedna osoba može darovati krvi tri do četiri puta u toku jedne godine. To je brz i jednostavan proces, naglašavaju ljekari, koji donosi mnogo više nego što uzima. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending