Pratite nas

Vidoviti ljudi

Jedno se već ostvarilo: 4 NAJSTRAŠNIJA PROROČANSTVA STIVENA HOKINGA!

Published

on

Doktori su Stivenu Hokingu prognozirali kratak život, a on je živio 76 godina

Stiven Hoking je imao sretno djetinjstvo: roditelji medicinski radnici bili su povezani sa naučnim razvojem, intelektualnim igrama u oblasti tačnih nauka. Na fakultetu je imao dobro društvo: “U Oksford sam ušao lako, učio nehajno, ali uspješno, zanio se veslanjem i plesom.”

A onda je odjednom počeo da pada u nesvjest. Doktor je savjetovao: “Manje piva i plesa!”

Ali onda je morao da nosi štap, pa štaka, pa pregled sa strašnom dijagnozom: amiotrofična lateralna skleroza, rana i strašna smrt. Sve više neurona u mozgu je pogođeno, kontrola nad mišićima se gubi, oni prestaju da funkcionišu, uključujući i one koji regulišu disanje – čovjek je nepomičan i polako se guši.

Ali Stiven je nastavio da se bori. Jedan za drugim pojavljuju se njegovi članci iz fizike, astronomije, matematike. Invalidska kolica postaju borbeno mjesto, a on izjavljuje: “Život je vrijedan življenja!”

Svi mišići otkazuju – jednim aktivnim prstom desne ruke kontroliše stolicu i kompjuter – i objavljuje knjigu Kratka istorija vremena. I smije se: „Objavio sam više knjiga o Zemlji nego o Madoni!“

Poslije upale pluća diše kroz cjevčicu ubačenu u dušnik, pa ne može da govori, ali za njega je stvoren sintisajzer govora! Njegov prst je odbio da sarađuje, ali Stiven je naučio da kontroliše stolicu i kompjuter uz pomoć jedinog aktivnog mišića – obraza.

Živi aktivan život: piše članke i knjige, učestvuje na naučnim konferencijama, čak je posjetio kamp za bestežinsko stanje! Njegova interesovanja: Veliki prasak univerzuma, gravitacija, crne rupe.

Onda je tiho zaspao u 76. godini. I nije se probudio. Ali je ostavio predviđanje o četiri najtragičnija puta ljudskog razvoja: nuklearnom ratu, stvaranju genetski modifikovanih virusa, globalnom zagrijavanju, razvoju vještačke inteligencije koja odlučuje da je čovjek suvišan.

Istina, postoji i peto njegovo predviđanje: čovječanstvo će se opametiti i umjesto uništenja baviće se stvaranjem, uključujući odlazak u svemir na druge planete. Ali naučnik je ovaj put smatrao najnevjerovatnijim.

Najsjajnije fraze Stivena Hokinga:
Među svim misterijama Univerzuma, žena je najvažnija i nerješiva zagonetka.

Čovjek je jedino biće koje zna za svoju smrt, ali živi kao da je besmrtnost pred nama.

Najsloženiji sistem na ovom svijetu je čovjek.

Život bi bio totalno tragičan da nije tako smiješan.

U stvari, možete čak i izaći iz crne rupe – i to napolje, i, moguće, u neki drugi univerzum. Čak i ako vam se čini da ste upali u crnu rupu, ne očajavajte – vjerovatno imate izlaz … (Naj portal)

Vidoviti ljudi

Iz paklenih muka Esmu Mehić je spasila Vidovita Rabija: ZAŠTO BAŠ MOJE DIJETE?

Published

on

Nikada nisam pomišljala da će se moja najveća noćna mora okončati skoro sasvim slučajno i da će ustvari uzroci svega toga ležati tako blizu mene. Da sam barem znala! Jer noći ispunjene vriskom, neartikulisanim zvucima, razbacane stvari po kući…, bili su moja svakodnevnica pune dvije godine.

Živjela sam u strahu, možda je bolje reći da sam samo postojala. Zapravo, života nisam imala, na ulicu nisam izlazila mjesecima. Jedina stvar koja me interesovala i zbog koje sam ponekada željela da da jutro i ne scane jeste: „Zašto moje dijete?“.

Jecaji na ulici

Moja kćerka, to divno stvorenje koje nikada nikome nije nanijelo zlo, koja je bila uzorna i odlična učenica, bila je bolesna, a uzrok niko nije znao. Imala je 16 godina. To je vrijeme kada se stva, kada se voli… A ona nije imala vrijeme, za nju je stalo. Živjela je u nekom svom svijetu gdje su joj očaj i bol bili zamjena za ljubav, a svaki novi dan imala je sve više džinovsko-šejtanskih napada.

Najteže od svega za jednu majku jeste kada gledate vaše dijete kako se pati, a vi mu ne možete pomoći. U stanju u kojem se nalazila ona čak nije ni znala da sam joj majka.

Da su bar doktori znali šta je mom djetetu! Ali, ne. Svi nalazi i snimci bili su uredni, a na terapije nije reagovala onako kako su oni očelivali. Počela sam da sumnjam da izlaz iz ove situacije uopće posoji, nisam vidjela nikakvu alternativu, nikakvu pomoć; samo moje dijete koje umjesto pjesme ispušta neartikulisane urlike poput mačke i psa.

Moja je Elma tonula sve dublje, a sa njom i ja. Za pomoć se nisam mogla obratiti nikome, jer ne bi vjerovali, tako da sam sav svoj teret nosila sama i to me jako boljelo.

Nakon, ko zna kojeg uzaludnog pokušaja da u bolnici nađemo lijek ili bar put do lijeka. Jednog dana sam plačući krenula iz bolnice i u putu sam sreča sboju staru poznanicu. Napokon sam zajecala i sve joj na ulici ispričala o našim jadima.

No, na moje iznenađenje ona mi je rekla kako je i sama imala nekih problema i dala mi je broj od Vidovite Rabije. Savjetovala mi je da kod nje odem što prije, ali ja Rabiju nisam odmah nazvala. Strahovala sam da ni ona neće pomoći mojoj Elmi.

Pramen kose

No jedno noći desio se najjači napad. Bacala je stvari po podu, vrištala… Ubrzo je izgubila svijest, uzgledala je kao da spava, što je mene još više prepalo. Vidjeti je tako neprirodno mirnu, čini mi se da je bilo još teže, nego je gledati rastrešenu i raspamećenu.

Tako kasno, u panici sam se javila Vidovitoj Rabiji. Tada nisam ni slutila da će moj telefonski poziv biti odlučujući za izliječenje moje kćerke. Nisam ni sanjala da ću otkriti uzrok njenog stanja i nepoznate bolesti.

Ukratko sam joj objasnila situaciju, a ona mi je rekla da će da prouči Dovu iz Kur'ana za moju Elmu, kako bi je smirila. A onda je, nakon što je „otvorila njenu zvijezdu“ kazala kako je moje dijete pod sihirima.

„Njoj su napravljeni sihiri preko pramena kose, a uradila je to njoj po krvi bliska osoba. Vi i ta žena se nikada niste voljele. Ona, zapravo, vas nije nikada prihvatila…. – govorila je vidovita Rabija, a meni je odmah bilo jasno da je to moja svekrva, jer me ta žena nikada nije prihvatila kao snahu.

Sutradan smo stigle kod Vidovite Rabije, moja kćerka nij mogla stajati na nogama, unijele smo je unutra. Rabija je uzela za ruku i počela da uči….

I upravo tada u toj prostoriji desio se najljepši trenutak u mome žiovotu. Elma se smirila i zovnula me „Mama“.  Rabija je nastavila učiti, a onda joj dala kocku sa tom učenom vodom.

Vodila sam je ukupno na devet tih duhovnih tretmana, kupala je učenom vodom, posipala posteljinu i garderobu njenu, prskala sobu u kojoj spava.

Danas, nakon svega, Elma je drugo dijete, sasvim je priroddna i zdrava, um joj se izvistrio, emocije probudila. Opet naš dom miriše toplinom i ljubavlju.

Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending