Duni se zavjetovala na celibat s 23 godine i sada živi u izolaciji u planinama. Novinarima iz Ujedinjenog Kraljevstva je rekla: “Možete se vratiti.”
Uz činjenicu da živi na kraju ruševine za koju joj je trebalo tri pokušaja da se popne, Duni zna koliko je njena priča jedinstvena.
Prije otprilike 35 godina Duni je odlučila slijediti drevnu balkansku tradiciju i postati ‘zakleta djevica’, ili ‘Burrnesha’ kako kažu Albanci. To je značilo, kao i zavjet celibata, da se obvezala “živjeti kao muškarac”.
Duni, koja sada ima 58 godina, prihvatila je ulogu, skratila kosu i nosi mušku odjeću. Za sebe kaže da je ‘žilava’ i snažna. Dane provodi u planinskoj kolibi.
Ova velika ljubiteljica nogometa, voli gledati talijansku reprezentaciju, toliko da je jednom svog nećaka dva sata zatvorila nakon svađe izazvane njegovom odanošću Engleskoj. To što je djevica također joj je omogućilo, u prošlosti, da preuzme ulogu glave porodice, što su i bili glavni razlozi njenog zavjeta.
“Kada je moj otac preminuo, moj brat i sestra bili su mladi. U to vrijeme je uvijek žena bila ona koja služi. Tako da sam imala dvije mogućnosti; služiti porodicu muža ili biti djevica i služiti vlastitoj porodici“- objasnila je Albanka.
Odbila 15 bračnih ponuda
Duni nije bilo lako uzdržavati svoju braću i sestre. Albanija je bila u zadnjim fazama komunizma, što je značilo da je ova djevica provodila dane radeći na farmi za malu nagradu. No, prema standardima ruralnog planinskog gradića, njen zavjet čistoće, s 23 godine je došao prilično kasno.
Naime, prije nego što je odlučila živjeti kao muškarac, odbila je 15 bračnih ponuda.
“Imala sam puno opcija, ali htjela sam biti slobodna i osjećati se drugačije. Imala sam priliku jer je moj otac bio vrlo obrazovan i otvorenog uma pa se nisam morala udati.Rekla sam svoj svojoj braći i sestrama ‘nemojte se prebrzo ženiti. Uživajte u životu'”, rekla je.
Nakon što su njena braća i sestre odrasli, njena je majka predstavila još dva muškarca koji su je željeli oženiti, a ona ih je obojicu odbila. I to usprkos tome što nije imala nikakvih obaveza, a teški uslovi komunizma bili su daleko iza njih.
“U svakom selu u Albaniji, posebno na sjeveru, ne dolazi muškarac u kuću i pita ‘hoćeš li se udati za mene?’, otac je taj koji dolazi razgovarati samo s roditeljima, a ne ja direktno. Samo sam rekla ‘ne, ne i ne, nije me briga ko je taj tip’.
Razne porodice dolazile su u našu kuću da me uvjere za svoje sinove. Uvijek sam ih odbila, čak i u dobrim vremenima Albanije, nakon demokratije, tako da sam uvijek bila protiv toga”, rekla je Duni.
Imala je reputaciju osobe s kojom se ne treba petljati.
“Bila sam jako snažna pa me se većina muškaraca bojala, čak me se i danas boje. Današnje žene su tako sretne jer mogu biti nezavisne i raditi šta god žele. Sretna sam kada vidim da žena može biti advokatica, predsjednica ili direktorica”, rekla je.
Kao neko tko je odlučio ‘živjeti kao muškarac’ davno prije nego što se počelo raspravljati javno o transrodnim osobama, Duni nije teško shvatiti da su žene odlučile napravite trajne fizičke promjene kako bi bile više poput muškaraca.
“Ne želim ih osuđivati jer je svako vlasnik svoga tijela, ali Bog nas je stvorio muškarcem i ženom i to ne možete promijeniti. Ne sviđaju mi se ove stvari koje se događaju u Engleskoj i u cijelom svijetu, ali mogu raditi što hoće”, komentirala je Duni.
Nakon završetka intervjua, Duni je pozvala novinare na kafu i rakiju. Kada su išli prema kućici, snimatelj je izgubio dron u šumi. Nekoliko sati kasnije javila im se Duni s dobrim vijestima – našla je dron. Ali vraćanje istog nije bilo besplatno.
“Duni je bila jasna, cijena povratka drona bile su 24 limenke piva”, rekao je reporter Expressa Zak Garner. (Naj portal)
