Pratite nas

Sudbine

Jedna od posljednjih djevica u Evropi’: IMA 58 GODINA I NIKADA NIJE PROBALA SEKS

Published

on

Duni se zavjetovala na celibat s 23 godine i sada živi u izolaciji u planinama. Novinarima iz Ujedinjenog Kraljevstva je rekla: “Možete se vratiti.”

Uz činjenicu da živi na kraju ruševine za koju joj je trebalo tri pokušaja da se popne, Duni zna koliko je njena priča jedinstvena.

Prije otprilike 35 godina Duni je odlučila slijediti drevnu balkansku tradiciju i postati ‘zakleta djevica’, ili ‘Burrnesha’ kako kažu Albanci. To je značilo, kao i zavjet celibata, da se obvezala “živjeti kao muškarac”.

Duni, koja sada ima 58 godina, prihvatila je ulogu, skratila kosu i nosi mušku odjeću. Za sebe kaže da je ‘žilava’ i snažna. Dane provodi u planinskoj kolibi.

Ova velika ljubiteljica nogometa, voli gledati talijansku reprezentaciju, toliko da je jednom svog nećaka dva sata zatvorila nakon svađe izazvane njegovom odanošću Engleskoj. To što je djevica također joj je omogućilo, u prošlosti, da preuzme ulogu glave porodice, što su i bili glavni razlozi njenog zavjeta.

“Kada je moj otac preminuo, moj brat i sestra bili su mladi. U to vrijeme je uvijek žena bila ona koja služi. Tako da sam imala dvije mogućnosti; služiti porodicu muža ili biti djevica i služiti vlastitoj porodici“- objasnila je Albanka.

Odbila 15 bračnih ponuda
Duni nije bilo lako uzdržavati svoju braću i sestre. Albanija je bila u zadnjim fazama komunizma, što je značilo da je ova djevica provodila dane radeći na farmi za malu nagradu. No, prema standardima ruralnog planinskog gradića, njen zavjet čistoće, s 23 godine je došao prilično kasno.

Naime, prije nego što je odlučila živjeti kao muškarac, odbila je 15 bračnih ponuda.

“Imala sam puno opcija, ali htjela sam biti slobodna i osjećati se drugačije. Imala sam priliku jer je moj otac bio vrlo obrazovan i otvorenog uma pa se nisam morala udati.Rekla sam svoj svojoj braći i sestrama ‘nemojte se prebrzo ženiti. Uživajte u životu'”, rekla je.

Nakon što su njena braća i sestre odrasli, njena je majka predstavila još dva muškarca koji su je željeli oženiti, a ona ih je obojicu odbila. I to usprkos tome što nije imala nikakvih obaveza, a teški uslovi komunizma bili su daleko iza njih.

“U svakom selu u Albaniji, posebno na sjeveru, ne dolazi muškarac u kuću i pita ‘hoćeš li se udati za mene?’, otac je taj koji dolazi razgovarati samo s roditeljima, a ne ja direktno. Samo sam rekla ‘ne, ne i ne, nije me briga ko je taj tip’.

Razne porodice dolazile su u našu kuću da me uvjere za svoje sinove. Uvijek sam ih odbila, čak i u dobrim vremenima Albanije, nakon demokratije, tako da sam uvijek bila protiv toga”, rekla je Duni.

Imala je reputaciju osobe s kojom se ne treba petljati.

“Bila sam jako snažna pa me se većina muškaraca bojala, čak me se i danas boje. Današnje žene su tako sretne jer mogu biti nezavisne i raditi šta god žele. Sretna sam kada vidim da žena može biti advokatica, predsjednica ili direktorica”, rekla je.

Kao neko tko je odlučio ‘živjeti kao muškarac’ davno prije nego što se počelo raspravljati javno o transrodnim osobama, Duni nije teško shvatiti da su žene odlučile napravite trajne fizičke promjene kako bi bile više poput muškaraca.

“Ne želim ih osuđivati jer je svako vlasnik svoga tijela, ali Bog nas je stvorio muškarcem i ženom i to ne možete promijeniti. Ne sviđaju mi se ove stvari koje se događaju u Engleskoj i u cijelom svijetu, ali mogu raditi što hoće”, komentirala je Duni.

Nakon završetka intervjua, Duni je pozvala novinare na kafu i rakiju. Kada su išli prema kućici, snimatelj je izgubio dron u šumi. Nekoliko sati kasnije javila im se Duni s dobrim vijestima – našla je dron. Ali vraćanje istog nije bilo besplatno.

“Duni je bila jasna, cijena povratka drona bile su 24 limenke piva”, rekao je reporter Expressa Zak Garner. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending