Pratite nas

Razglednice

Jedna od najljepših u BiH: VRAN PLANINA DOBILA JE IME PO JATIMA VRANA

Published

on

Brojne su planine u našoj zemlji koje raspaljuju maštu te golicaju znatiželju planinara i zaljubljenika u prirodu, a zasigurno jedna od najljepših je Vran, smješten na sjeveru Hercegovine, na području koje pripada općini Tomislavgrad.

Ova planina, uz susjednu Čvrsnicu i Blidinjsko jezero, čini dio Parka prirode Blidinje, koji je 1995. godine proglašen područjem pod zaštitom države.

Sama planina ima oblik čunja, njene strane su ravne i pločaste, a u unutrašnjosti se zatiču okomite stijene. Vran ima četiri vrha viša od 2.000 metara, a najviši je Veliki vran, čija nadmorska visina iznosi 2.074 metra.

Planina je okovana kamenom, čine je vapnenac i dolomit, ali je vegetacijom mnogo bogatija od susjedne Čvrsnice, gdje prevlađuju goli stjenoviti predjeli.

U nižim dijelovima rastu bjelogorične i crnogorične šume, dok su viši obrasli klekom i munikom, patuljastim kulturama naučenim da opstaju u biološki ekstremnim uslovima. Vran je pun vrtača, udolina i plesana, što je naziv za koso položene zaravni koje su se smjestile u visinskom dijelu planine.

Premrežen je brojnim planinarskim stazama, više ili manje zahtjevnim, pa je mjesto koje planinari rado i često posjećuju. Za sve koji žele da posjete ovu planinu veoma je važno da poštuju i slijede markacijske oznake kako se ne bi izgubili.

Posebno je teško ako se zabasa u gusta polja kleke, čije se grane, poput hobotnice, prosto obavijaju oko nogu i onemogućavaju kretanje.

Također, planina krije i druge opasnosti, a to nisu u tolikoj mjeri divlje životinje poput medvjeda ili vuka, već brojne duboke vrtače i jame koje mogu biti neprimjetne, posebno u zimskom periodu.

U svim godišnjim dobima Vran posjeduje svoje draži, ali ono što ga karakteriše jeste da se nalazi u središtu ruže vjetrova, pa su dani bez jakog vjetra prava rijetkost.

Sa vrha Veliki vran prostire se veličanstven pogled na okolne dinarske vijence, a vide se i već pomenuto Blidinjsko, te Ramsko i Buško jezero.

Ime planine povezuje se s njenim tamnim izgledom kada se nađe u sunčevoj sjenci, dok pastirske priče govore o tome da je ime dobila po jatima vrana koje nastanjuju niže predjele.

Iako je sama planina, prije svega zbog oskudnosti vodom i nepristupačnosti, vijekovima nenastanjena, brojni su spomenici koji svjedoče o dugom kontinuitetu ljudskog bivstvovanja u njenom podnožju. Tako se na lokalitetu Dugo polje, u samom podnožju čunjastih padina Vrana, nalazi jedna od najvećih i najočuvanijih nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini.

Radi se o nadgrobnim spomenicima iz doba srednjeg vijeka, a prema arheološkim istraživanjima, nastali su u periodu između 12. i 14. vijeka, te svojom ljepotom i istorijom prkose zubu vremena i svjedoče o bogatoj i burnoj istoriji ovih prostora, PIŠU Nezavisne.

Nekropola Dugo polje nalazi se na listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene svjetskom baštinom UNESCO-a. Osim toga, brojni mitovi i legende obavijaju Vran planinu, a u dalekoj prošlosti njena njedra bila su sigurno utočište za hajduke i uskoke.

Često se vezuje za nadaleko poznatog hajduka Mijata Tomića, čija je družina brojala 33 odabrana hajduka. Njedra Vrana i Čvrsnice bila su sigurno utočište za ovu hajdučku družinu, o čijim podvizima i danas žive legende i predanja.

Također, još jedna od legendi povezana s Vranom jeste i ona o Divi Grabovčevoj. Ona je bila pastirica izvanredne ljepote u koju se zaljubio mladi beg i koju je htio imati za ženu. Ona je to odbila i pobjegla u planinu, ali ju je beg sa svojom pratnjom pronašao i usmrtio.

Njeno tijelo je pokopano na Vran planini, a od tog vremena djevojčin grob postao je mjesto koje posjećuju hodočasnici. Za sve koji žele uživati u planinarstvu i čarobnoj prirodi, Vran je jedna od onih destinacija koje jednostavno moraju posjetiti. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending