Pratite nas

Razglednice

Jedna od najljepših na svijetu: ŠARGANSKA OSMICA KRIJE LUDI KAMEN ZA SREĆU U LJUBAVI

Published

on

U blizini Nacionalnog parka Tara, oko 140 kilometara od Sarajeva, prugom uskog kolosjeka i dalje saobraća nostalgični voz. Svake godine na Mokru goru dolazi sve više turista, naročito iz Azije kako bi iskusili svojevrsni povratak u prošlost.

Pruga uskog kolosijeka koja vodi preko prevoja Šargan svojevremeno je bila dio rute od Beograda do Dubrovnika i Sarajeva. Izgradnju je započela Austrougarska 1916. godine, a na njoj su tada radili italijanski i ruski zarobljenici.

Za vrijeme izgradnje jednog od tunela došlo je do urušavanja, u čijem je tragičnom ishodu pod ruševinama ostalo oko 200 zarobljenih. Nakon te tragedije, pruga je bila izgrađena u dionici dugoj svega devet kilometara, a Austrougarska je zbog ogromne tragedije obustavila izgradnju.

Nakon Prvog svjetskog rata Kraljevina SHS nastavila je realizaciju šarganskog projekta, međutim, nevjerovatni prirodni predjeli svakodnevno su nizali troškove i zadavali nove glavobolje projektantima. Kako bi problemi bili prevaziđeni, posao projektovanja dobio je jedan austrugarski inženjer osuđen na doživotnu robiju, kojem je, ako riješi šarganski rebus, ponuđena sloboda.

Međutim, on ni proračun nije uspio da sprovede. Tokom radova na jednom od tunela napravljena je manja greška, tako da se dvije grupe radnika koje su kopale tunel sa različitih strana nisu našle u proračunatom trenutku. Inženjer robijaš se nakon te greške ubio, a dan kasnije nakon kraćeg kopanja taj tunel je probijen.
Savladavanje visinske razlike od 300 metara takođe je bio izazov. Graditelji su ga prevazišli izgradnjom pruge u obliku osmice po kojoj je dobila ime poznato i danas – Šaraganska osmica.

Izgrađeni su i mostovi i probijeni tuneli, a samo je šarganski bio dug 1666 metara. Pruga je poslužila kao uspješan primjer savladavanja uspona u kratkom vremenu, ali imala je i drugih posebnosti. Šarganski poduhvat je zvanično za saobraćaj otvoren 1925. godine. Prugom je Ćiro hukato tačno 49 godina i 25 dana.

Na stanici Jatare nikad nije prodata niti jedna karta jer je služila kao prelazna stanica Šargarska pruga korišćena je do 1974. godine, kada je linija ukinuta jer se pokazala neisplativom. Obnovljena je 1999. godine, a vožnja kroz stjenovite litice Ćirom od Mokre Gore do Vitasa i nazad, od 2003. godine je prava turistička atrakcija..

Kako je objavio punkufer, krajem 19. vijeka ‘balkanski Nostradamus’ Mitar Tarabić rekao je kako će proći dosta godina dok se ljudi ponovno ne sjete željeznice, ali njime do Višegrada neće putovati radi posla, nego iz zabave i užitka. Pruga prolazi kroz 22 tunela i preko 10 mostova i vijadukta. Ova željeznička trasa spada u jedne od najljepših na svijetu. Zavisno od vremenskih prilika, voz ide od proljeća do jeseni, a vožnja na drvenim klupama s pogledom na prelijepu prirodu poseban je doživljaj u svako doba.

Kreće se iz Mokre gore više puta na dan, a nakon polaska staje se na tri stanice: Jatare, Golubići i Šargan Vitasi. Za čitav doživljaj treba izdvojiti oko dva i po sata. Velikom broju turista na šarganskom putu najinteresantniji je Ludi kamen. Naime, na tom mjestu se desila jedna moderna bajka koja kaže da je na tom mjestu neznani princ zaposio svoju djevojku.

Voz staje pored Ludok kamena, pa oni koji žele u što skorije vrijeme da se ludo zaljube i stanu na ‘ludi kamen”, ostavljaju novac i zamišljaju želju. Mnogim filmofilima je posebno interesantna šarganska stanica Golubić, koju je za potrebe snimanja filma ‘Život je čudo” izgradio Emir Kusturica, a nakon snimanja ju je poklonio pruzi.

Ta pruga izgleda identično kao u filmu, tako da za kratko vrijeme bilo ko od vas može da postane dio priče ‘Život je čudo”. Ako želite da budete sigurno da ćete se, najbolje je da krenete na prvi jutarnji voz jer se polazi samo ako ima dovoljan broj putnika. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Odlaskom ćire, nestao je cijeli grad: NEKADA NAJVEĆA ŽELJEŽNIČKA RASKRSNICA – SRNETICA JE DANAS PUST GRAD

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending