Zvuči nestvarno ali je istinito: prikupljanje osmrtnica je hobi Marka Strukara iz Viteza! Ovaj sikusni kalemar i susretljiv Vitežanin, za skoro četiri decenije prikupio je oko 15.000 osmrtnica i u svoj dnevnik uredno ubilježio pokopane osobe.
Zbog ovog možda jedinstvenog hobija u svijetu postao je poznat i izvan granica naše domovine. Kazao je uz pomalo zagonetni smiješak:
„Neko skuplja stare automobile, metalne valute ili poštanske markice, a ja eto što niko ne radi, prikupljam „putovnice“ za onaj svijet.
Marko, koji je omiljen i cijenjen među prijateljima kao poštenjačina i veseljak, kaže kako je počeo skupljati osmrtnice slučajno. Čim se saznalo za njegov nesvakidašnji hobi postao je meta novinara koji su se uvjerili da to radi „temeljito“ poput nekih hroničara. Za svaku smrtovnicu postoji uredna bilješka, fotografija umrlog, kraća biografija umjesto ukopa, godina, datum…
„„Kao u matičnom uredu, kada tražite smrtni list pokojnika“, pojašnjava ovaj jedinstveni kolekcionar i nastavlja priču:
„Prva osmrtnicu koju sam skinuo sa stabla lipe u Vitezu i odložio u moju arhivu bila je osmrtnica moje majke. Bilo je to 20.novembra 1979. godine kada sam se vraćao iz treće smjene. Od tada ne mogu proći pored osmrtnice, a da je ne skinem i odložim u moju arhivu. Teško mi je pojasniti što me to privlači, ali volim imati ovakvu vrstu „dokumentacije“, prvensveno zbog dragih ljudi koje sam poznavao, svojih prijatelja i poznanika. Jednom i ne samo jednom sam kazao kada bi mi na jednu stranu stavili osmrtnicu, a na drugu kilogram pečenog mesa, ja bih posegnuo rukom za osmrtnicu!
U svojoj „Kolekciji“ Marko sakupljao je osmrtnice svih nacionalnosti. Kaže kako se po njemu prijateljstvo ne dijeli po imenima i vjeri, te otud njegov hobi ima ono „bolju stranu“ – zabilježiti „Bogom danu“ istinu. Na jednom mjestu u njegovim zabilješkama, zabilježeno je i sačuvano jedno vrijeme i ljudi koji su živjeli i prijateljovali zajedno.
Na pitanje novinara da li je imao poteškoća u skupljanju osmrtnica, uvijek dobronamjerni Marko je kazao da nije, našalio se na račun svoje supruge Nevenke koja je kazala da bi voljela da je izabrao neko drugo „zanimanje“ da bi potom ispričao anegdotu:
„Nikada neću zaboraviti kada me je moj imenjak,Marko zaustavio na ulici i zamolio da ne skidam osmrtnicu njegove mati dok bar ne prođe jedna sedmica. Kako me znaju da sam iskren rekoh mu: “Imenjače, da si ti meni živ i zdrav, osmrtnica je već u mom džepu.“
Inače, Marko je priznao da ga je u ovaj hobi uveo jedan novinar sa kojim sarađuje i koji mu dođe nešto kao savjetnik za medije. Isti novinar mu je savjetovao i da svaki razgovor sa novinarima koji dođu da naprave priču o više nego neobičnom hobiju – naplaćuje. Tako je Marko svojevremeno sačekao reportere „Dana“ sa riječima:
“Koliko vi to plaćate? Oni prošli su mi dali 1.700, a ovi drugi 300.”
I svaki put je dobijao „honorar“. (Naj portal)