Pratite nas

Sudbine

Izgleda da je darnula u osinjak: POLICAJKA MILICA IZ BOSANSKOG PETROVCA TVRDI DA JOJ SE KOLEGE SVETE

Published

on

Mlada policajka Milica Latinović iz Bosanskog Petrovca, zahvaljujući kojoj je i razotkrivena grupa policajaca koji su dvije godine uzimali mito i opraštali kazne za saobraćajne prekršaje privatnim i fizičkim licima, mjesecima trpi različite vrste pritisaka.

Prvi problemi su počeli onog momenta kada se saznalo da je dala izjavu o kolegama koji su u međuvremenu optuženi u predmetu „Nebo“, a radi se o naredniku Elvedinu Džigumu, komandiru PS Bosanski Petrovac Nerminu Mahmutspahiću, komandiru PS Bihać Šemsudinu Dediću i policajcu Slavku Šaboti, o čemu je Žurnal već pisao.

Žurnal je iz svojih dobro upućenih izvora dobio informaciju da najveći pritisci prema ovoj policajki dolaze od komesara Unsko-sanskog kantona Muje Koričića. Na ometanje istrage i pokušaj utjecaja i zastrašivanja svjedoka upozoravao je i tužilac koji je podigao optužnicu u predmetu „Nebo“ Adnan Tulić. Saznajemo da je MUP-u USK, Nadzornom odboru i Federalnom tužilaštvu uputio dopise o sudskim utvrđenim činjenicama o ometanju istrage, te pritisku na Latinović. Uz ove dopise priloženo je i rješenje Općinskog suda u Bihaću od 16. decembra prošle godine kojim su utvrđene činjenice iz kojih proizilazi osnov sumnje da je policijski komesar Mujo Koričić ometanjem istrage u ovom predmetu počinio jedno ili više krivičnih djela.

Tužilaštvo USK je počelo istragu protiv Koričića, ali je rješenjem Federalnog tužilaštva taj predmet prebačen Tužilaštvu SBK. Naši izvori smatraju da je ovo namjerno urađeno kako bi se istraga usporila i dao imunitet Koričiću.

Prvi problem s kojim se suočila Milica Latinović, a nakon što se saznalo za njenu izjavu u Tužilaštvu i SIPA, jeste da joj je ukinuta dozvola da pored svog policijskog posla može obavljati i sportsku aktivnost sudije košarke. Za razliku od Milice, nekim njenim kolegama iz policije dozvoljeno je da se dodatno bave prevozom putnika, a ta rješenja, kažu naši izvori, potpisuje upravo komesar.

Latinović, koja je za tri godine rada u službi bila najbolje ocijenjena policajka, najednom je dobila tri disciplinske prijave. Jednu je podnio tadašnji komandir zbog navodnih saznanja da se Milica raspitivala o njemu i njegovoj porodici što je kod njega izazvalo „osjećaj ugroženosti“. Druga disciplinska je uslijedila nakon što su mediji objavili fotografiju komesara Koričića sa tada osumnjičenim, a danas optuženim Džigumom i sa bivšim načelnikom Općine Bosanski Petrovac Zlatkom Hujićem. Na račun Latinović upućene su optužbe da je fotografija napravljena i distribuirana medijima po njenom nalogu. Naši izvori navode da to nije tačno, te da ih je uslikao mladić koji uopšte ne poznaje Milicu Latinović.

Hujić je, podsjetimo, u aprilu prošle godine nepravomoćno osuđen zbog zloupotrebe položaja. Nakon što je u medijima objavljena njegova fotografija sa Koričićem i Džigumom on je došao u PS Bosanski Petrovac i Milici Latinović je uputio prijetnju „sredićemo mi tebe“ što je kod nje izazvalo strah i nesigurnost. Prijetnje su joj upućene pred kolegama od kojih niko nije stao u njenu zaštitu.

Treću disciplinsku prijavu protiv ove policajke podnio je „savjesni anonimni građanin“ koji tvrdi da mu je poznato da je Latinović u policijskoj stanici fotografisala evidencije i slala ih Tužilaštvu USK.

No, to nije sve. Osim ovih disciplinskih prijava Milica Latinović se suočava i sa pritiskom na njenu porodicu. Od momenta kada je dala iskaz inspekcija sve češće posjećuje trgovinu njenih roditelja u Bosanskom Petrovcu. Prije dvije sedmice, u kontrolu su “po anonimnoj prijavi” došli i inspektori Porezne uprave. Saznajemo da su porodici Latinović rekli da ih već neko vrijeme prate, ali da nisu utvrdili nikakve nepravilnosti.

Latinović uglavnom nema podršku radnih kolega. Pokušavaju joj pronaći i najmanju grešku. Tako su je jedne prilike prijavili za nepropisno parkiranje, da bi se kasnije utvrdilo da ona nije vozila taj automobil, već prijatelj njenog oca. Neuobičajeno je da su zbog nepropisnog parkiranja privodili tri osobe na ispitivanje i sve su zaveli u bilten dnevnih događaja. Naši izvori otkrivaju da je Latinović tokom intervencije u jednom lokalu prijetnje uputio jedan privatnih iz Prijedora. Rekao joj je da je „ona zeznula Džiguma i da će on dovesti vozače da kažu da su njoj davali pare, a ne njemu“.

Za Elvedina Džiguma kažu da je desna ruka komesara Koričića i da je to razlog zbog kojeg ga se plaše kolege u Bosanskom Petrovcu. Svi su ga doživljavali kao komandira, iako je u suštini bio samo policajac.

„Ako bi mi trebao slobodan dan obraćao sam se Džigumu“, reći će nam jedan policajac, koji je iz razumljivih razloga želio ostati anoniman.

Njega je u svom iskazu, kažu naši izvori, spominjao i optuženi Šabota. Žurnal je ranije pisao da postoji mogućnost da se Šabota nagodi sa Tužilaštvom USK. „Elvedin Džigum se više puta obraćao Slavku Šaboti da za više lica ne unosi zaštitnu mjeru u „Rof“ sistem jer je to od njega tražio komesar Mujo Koričić“, stoji u zapisniku o ispitivanju Šabote u SIPA.

Šabota je navodno istražiteljima rekao da je od Džiguma dobio naređenje da ne šalje zapisnike za nekoliko pravnih lica, a on ga je poslušao jer su se „u stanici svi bojali Džiguma jer je imao jaka leđa u komesaru Koričiću i komandiru Dediću“.

I od policajke Latinović je traženo da ne evidentira saobraćajne prekršaje ili da sačinjene zapisnike uništi, što se uostalom i navodi u potvrđenoj optužnici protiv Džiguma i ostalih. Ona je, inače, jednu godinu patrolirala zajedno sa Džigumom i u tom periodu se, saznajemo, nagledala mnogih nezakonitih radnji od propuštanja pisanja kazni za nepropisno parkiranje do uzimanja mita.
Jedina je koja je odbila postupati po zahtjevima Džiguma i ostalih zbog čega danas trpi strašan pritisak. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending