Pratite nas

Sudbine

Izgleda da je darnula u osinjak: POLICAJKA MILICA IZ BOSANSKOG PETROVCA TVRDI DA JOJ SE KOLEGE SVETE

Published

on

Mlada policajka Milica Latinović iz Bosanskog Petrovca, zahvaljujući kojoj je i razotkrivena grupa policajaca koji su dvije godine uzimali mito i opraštali kazne za saobraćajne prekršaje privatnim i fizičkim licima, mjesecima trpi različite vrste pritisaka.

Prvi problemi su počeli onog momenta kada se saznalo da je dala izjavu o kolegama koji su u međuvremenu optuženi u predmetu „Nebo“, a radi se o naredniku Elvedinu Džigumu, komandiru PS Bosanski Petrovac Nerminu Mahmutspahiću, komandiru PS Bihać Šemsudinu Dediću i policajcu Slavku Šaboti, o čemu je Žurnal već pisao.

Žurnal je iz svojih dobro upućenih izvora dobio informaciju da najveći pritisci prema ovoj policajki dolaze od komesara Unsko-sanskog kantona Muje Koričića. Na ometanje istrage i pokušaj utjecaja i zastrašivanja svjedoka upozoravao je i tužilac koji je podigao optužnicu u predmetu „Nebo“ Adnan Tulić. Saznajemo da je MUP-u USK, Nadzornom odboru i Federalnom tužilaštvu uputio dopise o sudskim utvrđenim činjenicama o ometanju istrage, te pritisku na Latinović. Uz ove dopise priloženo je i rješenje Općinskog suda u Bihaću od 16. decembra prošle godine kojim su utvrđene činjenice iz kojih proizilazi osnov sumnje da je policijski komesar Mujo Koričić ometanjem istrage u ovom predmetu počinio jedno ili više krivičnih djela.

Tužilaštvo USK je počelo istragu protiv Koričića, ali je rješenjem Federalnog tužilaštva taj predmet prebačen Tužilaštvu SBK. Naši izvori smatraju da je ovo namjerno urađeno kako bi se istraga usporila i dao imunitet Koričiću.

Prvi problem s kojim se suočila Milica Latinović, a nakon što se saznalo za njenu izjavu u Tužilaštvu i SIPA, jeste da joj je ukinuta dozvola da pored svog policijskog posla može obavljati i sportsku aktivnost sudije košarke. Za razliku od Milice, nekim njenim kolegama iz policije dozvoljeno je da se dodatno bave prevozom putnika, a ta rješenja, kažu naši izvori, potpisuje upravo komesar.

Latinović, koja je za tri godine rada u službi bila najbolje ocijenjena policajka, najednom je dobila tri disciplinske prijave. Jednu je podnio tadašnji komandir zbog navodnih saznanja da se Milica raspitivala o njemu i njegovoj porodici što je kod njega izazvalo „osjećaj ugroženosti“. Druga disciplinska je uslijedila nakon što su mediji objavili fotografiju komesara Koričića sa tada osumnjičenim, a danas optuženim Džigumom i sa bivšim načelnikom Općine Bosanski Petrovac Zlatkom Hujićem. Na račun Latinović upućene su optužbe da je fotografija napravljena i distribuirana medijima po njenom nalogu. Naši izvori navode da to nije tačno, te da ih je uslikao mladić koji uopšte ne poznaje Milicu Latinović.

Hujić je, podsjetimo, u aprilu prošle godine nepravomoćno osuđen zbog zloupotrebe položaja. Nakon što je u medijima objavljena njegova fotografija sa Koričićem i Džigumom on je došao u PS Bosanski Petrovac i Milici Latinović je uputio prijetnju „sredićemo mi tebe“ što je kod nje izazvalo strah i nesigurnost. Prijetnje su joj upućene pred kolegama od kojih niko nije stao u njenu zaštitu.

Treću disciplinsku prijavu protiv ove policajke podnio je „savjesni anonimni građanin“ koji tvrdi da mu je poznato da je Latinović u policijskoj stanici fotografisala evidencije i slala ih Tužilaštvu USK.

No, to nije sve. Osim ovih disciplinskih prijava Milica Latinović se suočava i sa pritiskom na njenu porodicu. Od momenta kada je dala iskaz inspekcija sve češće posjećuje trgovinu njenih roditelja u Bosanskom Petrovcu. Prije dvije sedmice, u kontrolu su “po anonimnoj prijavi” došli i inspektori Porezne uprave. Saznajemo da su porodici Latinović rekli da ih već neko vrijeme prate, ali da nisu utvrdili nikakve nepravilnosti.

Latinović uglavnom nema podršku radnih kolega. Pokušavaju joj pronaći i najmanju grešku. Tako su je jedne prilike prijavili za nepropisno parkiranje, da bi se kasnije utvrdilo da ona nije vozila taj automobil, već prijatelj njenog oca. Neuobičajeno je da su zbog nepropisnog parkiranja privodili tri osobe na ispitivanje i sve su zaveli u bilten dnevnih događaja. Naši izvori otkrivaju da je Latinović tokom intervencije u jednom lokalu prijetnje uputio jedan privatnih iz Prijedora. Rekao joj je da je „ona zeznula Džiguma i da će on dovesti vozače da kažu da su njoj davali pare, a ne njemu“.

Za Elvedina Džiguma kažu da je desna ruka komesara Koričića i da je to razlog zbog kojeg ga se plaše kolege u Bosanskom Petrovcu. Svi su ga doživljavali kao komandira, iako je u suštini bio samo policajac.

„Ako bi mi trebao slobodan dan obraćao sam se Džigumu“, reći će nam jedan policajac, koji je iz razumljivih razloga želio ostati anoniman.

Njega je u svom iskazu, kažu naši izvori, spominjao i optuženi Šabota. Žurnal je ranije pisao da postoji mogućnost da se Šabota nagodi sa Tužilaštvom USK. „Elvedin Džigum se više puta obraćao Slavku Šaboti da za više lica ne unosi zaštitnu mjeru u „Rof“ sistem jer je to od njega tražio komesar Mujo Koričić“, stoji u zapisniku o ispitivanju Šabote u SIPA.

Šabota je navodno istražiteljima rekao da je od Džiguma dobio naređenje da ne šalje zapisnike za nekoliko pravnih lica, a on ga je poslušao jer su se „u stanici svi bojali Džiguma jer je imao jaka leđa u komesaru Koričiću i komandiru Dediću“.

I od policajke Latinović je traženo da ne evidentira saobraćajne prekršaje ili da sačinjene zapisnike uništi, što se uostalom i navodi u potvrđenoj optužnici protiv Džiguma i ostalih. Ona je, inače, jednu godinu patrolirala zajedno sa Džigumom i u tom periodu se, saznajemo, nagledala mnogih nezakonitih radnji od propuštanja pisanja kazni za nepropisno parkiranje do uzimanja mita.
Jedina je koja je odbila postupati po zahtjevima Džiguma i ostalih zbog čega danas trpi strašan pritisak. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending