Izgidoše djeca: BOLNA PRIČA O UROŠU I JOVANI, KOJI SU POGINULI OD STRUJNOG UDARA

Radili su zajedno, voljeli se, planirali da ljubav krunišu brakom. I umjesto da se veselimo na njihovoj svadbi mi ih opklakujemo. Otišli su na par dana na selo na predahnu, a sa odmora ih vratiše mrtve. U sekundi izgubiše glave, izgleda da nisu ni znali šta ih je snašlo, kažu poznanici mladog para koji je stradao u selu Kremna ispod Tare.

Svi Požežani koji su poznavali Urođa Đ. (29) i njegovu djevojku Jovanu J. (30), koji su u utorak uveče pronađeni mrtvi u kupatilu jedne kuće u selu Kremna, samo u superlativu pričaju o nesretnom paru. Bili su zaposleni u požeškoj “Budimki”, oboje kao inženjeri, on elektrotehnike, ona poljoprivrede. Uroš je živio u Visibabi, predrađu Požege, a Jelena u selu Ježevica.

Prema nalazu obdukcije stradali su od strujnog udara u kupatilu nedovršene vikendice. Uroša je najvjerovatnije udarila struja dok se tuširao, a isto se dogodilo i Jovani koja je pokušala da mu ukaže pomoć.

Prema onome što pričaju mještani Dugog Dola, kremanskog zaseoka u kome se nalazi kuća u kojoj su poginuli Požežani, njihova beživotna tijela zatekao je rođak mladića.

“Ne sjećam se tačno kada su došli iz Požege, da li u subotu ili u nedelju. Vidio sam ih poslednji put u ponedeljak popodne, koliko se sjećam rekoše mi da su bili u Mokroj Gori. Parkirali su kola iznad moje kuće, jer je kuća u kojoj su bili u udolini, stotinak metara naniže i plašili su se da neće moći odozdo da izađu ako padne snijeg. U utorak ih cijeli dan nisam vidio, mada sam primijetio da na kući gori spoljno svjetlo”, priča mještanin Kremana.

Kuća u kojoj su poginuli Uroš i Jovana pripadala je njegovom djedi koji je prije petnaestak dana preminuo u Požegi gdje je i živio. U kuću koja je izgrađena prije 15-ak godina Uroš je, kažu žitelji ovog sela, sa djevojkom dolazio ljeti i tokom praznika.

Cijeli dan u utorak njih dvoje se nisu javljali na telefon. Sluteći da nešto nije u redu porodica Urođa Đ. u popodnevnim satima pozvala je rođake i komšije da se raspitaju o njima. Kako su svi rekli da ih taj dan nisu vidjeli, da na kući gori svjetlo, a da su im kola pakirana kraj puta, zamolili su jednog rođaka da ode i potraži ih. On je ušao u kuću i u kupatilu zatekao stravičan prizor.

“Sjedio sam i gledao televizor, kad oko 21:30 primijetih neka svjetla i čuh da putem prolaze automobili. Bila mi je čudno jer ovim putem malo ko prolazi. Izašao sa napolje i vidio policijska i pogrebno vozilo. Nisam znao šta se dešava dok komšinica nije zakukala: “Izgiboše djeca”. Teško mi je, dobro sam ga poznavao kao vrIJednog i vaspitanog mladića, prošlog lJeta mi reče da planira da se ženi”, pričao je za “Blic” Vidosav Đurđić čija kuća se nalazi bilzu one u kojoj su Požežani izgubili živote.

Povodom ove tragedije proglašen je dan žalosti. (Naj portal)