Pratite nas

Sudbine

Izabela je srce dala šarmantnom špijunu: SA 7 KUĆNIH KAMERA UZ POMOĆ PAMETNE TEHNOLOGIJE KONTROLISAO JE SVAKI MOJ KORAK

Published

on

Rijetko sam bilo što sporno pretraživala na svom pametnom telefonu. Dok sam noću ležala u krevetu, pokrivena poplunom i tad se moje skrolanje nadziralo. Dok sam sjedila na sofi snimala me kamera isto kao i dok sam zalijevala dalije u vrtu. Kad bih kupila maslinovo ulje, banka je poslala obavijest o kuovini. Čak i dok sam šetala psa, bila sam praćena, rekla je Isabella za Daily Mail.

Špijun koji je pratio svaki njen pokret bio je čovjek koji je spavao pored nje – njen suprug David. U zajedničkom domu instalirao je sedam kamera, napravio im je zajednički profil za Appleove uređaje, na pametni sat je primao obavijesti o njenim transakcijama, a preko aplikacije Find My Friends u svakom je trenutku znao gdje se nalazi.

Tokom 15-godišnje veze nevina upotreba tehnologije polako je prerastala u zlostavljanje.

„Za vanjski svijet moj suprug je bio šarmantan, svi su nam zavidjeli na privilegiranom životu. Niko ne bi pogodio da me iza zatvorenih vrata nazivao bezvrijednom kurvom, optuživao me za varanje i fizički me napadao kad bih mu zabranila da mi čita poruke. Kad bih spomenula da ću ga ostaviti, prijetio je da će se ubiti, tvrdi Isabella.

Zbog tehnologije koja mu je bila na raspolaganju, iskorjenjivanje svakog djelića privatnosti koju je imala bilo je još lakše. Na kraju je ostavila supruga, a da bi otišla morala je ugasiti struju kako je ne bi uhvatio u bijegu.

„David i ja bili smo prijatelji još od fakulteta, ali tek smo u kasnim 20-ima počeli flertovati. Svakodnevno mi je slao poruke da sam lijepa i obasipao me darovima. Sad shvatam da je i to bio pokušaj kontrole, no tad sam bila polaskana. Zaključila sam da je naše čvrsto prijateljstvo idealni temelj za vezu, kaže Isabella.

Još 2008. David je bio opsjednut njenim Facebookom, ispitivao je ko su muški prijatelji koji su je označivali na fotografijama i u kojem je odnosu s njima. Bila je postiđena imidžom party djevojke pa je izbrisala sve takve objave. Raslo je nepovjerenje između Davida i njenih prijatelja zbog čega se prestala družiti s njima.

Jednog poslijepodneva 2014. došao je kući s pametnim zvonom s kamerom koja bi se uključila kad bi detektirala kretanje, a vlasnik bi primio obavijest na pametni telefon. Uvjerio je suprugu da će to pomoći da kuća bude sigurna. Ubrzo su uslijedila pitanja gdje je bila, zašto kući dolazi kasno i je li otvorila vrata dostavljaču. Koji mjesec kasnije, predložio je da otvore zajednički bankovni račun.

„Zašto ne? Zarađivali smo podjednako i dijelili račune. Nisam očekivala da će naš tekući račun povezati s pametnim satom tako da je svaki put kad bih nešto kupila primio obavijest. Ispitivao me zašto sam kupila nove jastučnice ili je li nam hakiran bankovni račun dok sam kupovala podmetače, prisjetila se.
Djelovao je sve paranoičnije oko financija zbog čega su se složili da će odrediti novac za kućni budžet.

„2016. me zaprosio i prihvatila sam. Bila sam u kasnim 30-ima i pokušavala zasnovati porodicu. Nadala sam se da će ga zaruke potaknuti da manje preispituje moje osjećaje. Umjesto toga, njegova paranoja je rasla, objašnjava Isabella.

Svaki muški kolega kojeg je spomenula i svaki serviser koji je dolazio postao je prijetnja. Nije se usudila išta reći svojim roditeljima koji su ga smatrali savršenim zetom niti prijateljima od kojih se otuđila te se osjećala sve izoliranije. 2017. godine prestala je koristiti društvene mreže kako bi izbjegla ispitivanja.

„Počela sam ulaziti u kuću kroz zadnja vrata kako ne bih aktivirala kameru. David mi je zahvalio što sam mu ukazala na sigurnosni propust te je postavio dodatne četiri kamere kako bi sve strane dvorišta bile pokrivene, rekla je Isabella.

Konačno je izgubila strpljenje i upitala supruga zašto u svakom trenutku mora znati gdje je. Odjurio je u sobu i ostao satima ležati na krevetu, odbijajući govoriti. Drugo jutro je plakao i rekao da će se ubiti ako ga ostavim. Njegove duge šutnje postale su sedmične pojave, isprekidane verbalnim zlostavljanjem.

„Jednog jutra požalila sam se da nemam dovoljno sredstva za čišćenje, David je prasnuo i nazvao me nezahvalnom kučkom. Rekao je da me niko drugi neće htjeti jer sam bezvrijedna i glupa, plakala sam u kupatilu i povjerovala mu. Strahovala sam da će se ubiti i da ću biti odgovorna, objašnjava.

Počeo je pratiti njen mobitel preko šifre Apple ID-a, ispitivao je ko su kolege s kojima se nalazi na fotografijama, pratio njena pretraživanja na internetu, a situacija se pogoršala kad je 2019. krenula raditi od kuće.

„David je u dnevni boravak i kuhinju ugradio kamere spojene na njegov mobitel ako vanjske kamere zakažu. Nisam smjela potrošiti 5 funti na hidratantnu kremu, a on je ipak trošio stotine na tehnologiju kako bi me pratio. Dvaput, kad sam odbila pokazati bezazlene poruke kolega na WhatsAppu, jedinom obliku komunikacije kojem nije mogao pristupiti putem mog Apple ID-a, gurnuo me preko sobe u bijesu, tvrdi Isabela.

Zbog stresa je prestala jesti i izgubila na težini. Pokušaji da osnuju porodicu nisu uspjeli, a 2021. kad joj je suprug predložio da se prate preko aplikacije Find My Friend, bila je preslaba da bi mu se suprotstavila. Dok je šetala psa, stigla joj je poruka da se previše udaljila od kuće i to je bila prekretnica.

„Ujutro sam ostavila mobitel kod kuće kako me ne bi mogao pratiti te sam otišla psihijatrici. Otkrila je da sam podvrgnuta prisilnoj kontroli, pojmu o kojem jedva da sam razmišljala. Plakala sam od olakšanja kad sam shvatila da nisam poludjela. Kad sam došla kući, dočekali su me deseci propuštenih poziva i poruka, prisjeća se.

Sutradan je sve ispričala roditeljima pod izgovorom da im nosi darove. Dogovorili su da će se preseliti kod njih i otvoriti bankovni račun na njihovoj adresi. Idući dan ugasila je struju u cijeloj kući jer je to bio jedini način za isključivanje kamera.
Gotovo odmah me nazvao. Mirno sam mu rekla da je nestalo struje i jurila po kući pakujući se. Izbrisala sam aplikaciju i isključila mobitel. Zvao je moje roditelje na što mu je otac rekao da sam otišla i da mi se ne javlja. Slijjedeći dan su me dočekale bijesne poruke, kaže Isabela.

Mjesec dana kasnije podnijela je zahtjev za razvod, a sudij joj je savjetovao da bivšeg supruga prijavi policiji, no još uvijek shrvana nije ga htjela vidjeti na sudu. (Naj portal)

Počeo je pratiti njen mobitel preko šifre Apple ID-a, ispitivao je ko su kolege s kojima se nalazi na fotografijama, pratio njena pretraživanja na internetu, a situacija se pogoršala kad je 2019. krenula raditi od kuće.

„David je u dnevni boravak i kuhinju ugradio kamere spojene na njegov mobitel ako vanjske kamere zakažu. Nisam smjela potrošiti 5 funti na hidratantnu kremu, a on je ipak trošio stotine na tehnologiju kako bi me pratio. Dvaput, kad sam odbila pokazati bezazlene poruke kolega na WhatsAppu, jedinom obliku komunikacije kojem nije mogao pristupiti putem mog Apple ID-a, gurnuo me preko sobe u bijesu, tvrdi Isabela.

Zbog stresa je prestala jesti i izgubila na težini. Pokušaji da osnuju porodicu nisu uspjeli, a 2021. kad joj je suprug predložio da se prate preko aplikacije Find My Friend, bila je preslaba da bi mu se suprotstavila. Dok je šetala psa, stigla joj je poruka da se previše udaljila od kuće i to je bila prekretnica.

„Ujutro sam ostavila mobitel kod kuće kako me ne bi mogao pratiti te sam otišla psihijatrici. Otkrila je da sam podvrgnuta prisilnoj kontroli, pojmu o kojem jedva da sam razmišljala. Plakala sam od olakšanja kad sam shvatila da nisam poludjela. Kad sam došla kući, dočekali su me deseci propuštenih poziva i poruka, prisjeća se.

Sutradan je sve ispričala roditeljima pod izgovorom da im nosi darove. Dogovorili su da će se preseliti kod njih i otvoriti bankovni račun na njihovoj adresi. Idući dan ugasila je struju u cijeloj kući jer je to bio jedini način za isključivanje kamera.
Gotovo odmah me nazvao. Mirno sam mu rekla da je nestalo struje i jurila po kući pakujući se. Izbrisala sam aplikaciju i isključila mobitel. Zvao je moje roditelje na što mu je otac rekao da sam otišla i da mi se ne javlja. Slijjedeći dan su me dočekale bijesne poruke, kaže Isabela.

Mjesec dana kasnije podnijela je zahtjev za razvod, a sudij joj je savjetovao da bivšeg supruga prijavi policiji, no još uvijek shrvana nije ga htjela vidjeti na sudu. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending