Pratite nas

Sudbine

Ispovijest žene koju je rođeno dijete tužilo zbog stana, tjera suze na oči: SVE ŠTO SMO IMALI ULOŽILI SMO U NAŠEG SINA JEDINCA

Published

on

Gospođa Vjera dala je svoju ispovijest u kojoj je navela da kao majka i baka proživljava tešku i za dušu bolnu agoniju, jer ju je odbacio sin jedinac.

Naime, ona ima unuke koje nikad nije vidjela, a baš u ovom mjesecu proslaviti će treći rođendan. Nikada ih još nije zagrlila, to je ono što je svakodnevno razdire, a za portal Moje vrijeme, teška srca je otkrila šta je kumovalo ovako poremećenim odnosima u porodici.

Gospođa Vjera ima 56 godina i sa tri godine starijim suprugom živi u većem gradu uz more. Teška je njena životna priča, svaki dan uzdiše.

“Završila sam srednju zanatsku školu, a suprug i ja vjenčali smo se vrlo mladi, kad smo imali 21 i 24 godine. Ubrzo smo dobili sina i sjećam se koliko je u njegovim tinejdžerskim godinama bilo teško usmjeravati ga. Kao roditelji, uvijek smo bili uz njega. Potrošili smo puno živaca, zdravlja i novaca da mu pomognemo i vratimo ga na pravi put. Uspjeli smo u tome, ali onda kreću nove nevolje”, opisuje ona.

Kako objašnjava, njen sin je, danas 35-godišnjak, upoznao ženu koja je imala dijete, ali to dijete je živjelo s ocem, a ne s njom. Tu se u njoj probudio crv sumnje, pitala se kakva je to majka koja nije s djetetom, nije joj se to činilo baš uobičajenim.

“Razmišljala sam kakva je to majka kojoj stručne službe ne dodijele dijete? Nisam je puno ispitivala, ona o tome nije govorila, a sin nam je govorio da je to komplikovanaa priča”, otkriva gospođa Vjera.

Kasnije je, kaže, shvatila, i zaključila:

“Nešto bezobraznije i gluplje još nisam upoznala!”

Ona i suprug su im, povjerava nam, dali stan koji su si mladi potom sami dovršili.

“Nikad im nismo išli u posjetu jer su bili ljuti što nismo htjeli prodati svoj drugi stan i dati im novac da sebi kupe stan po svojoj želji. Ovaj im nije odgovarao. Čak me ona nazvala i predložila mi to. Pazite sad, ne moj sin nego ona! Rekla sam joj neka njena mama proda stan u kojem živi i da im taj novac. Naljutila se”, opisuje gospođa Vjera.

Onda je s pritiskom krenuo i njen sin.

“Imao je razne ideje i zaskočio me s pričom da oni ne mogu više živjeti u tom stanu koji smo im dali – to je porodična kuća u kojoj žive i suprugova braća. Ja sam im rekla neka odsele i da ne vidim problem. Oni odselili jesu, ali su nas tužili na sudu da im moramo isplatiti odštetu za uređenje stana”, povjerava nam nadalje svoje jade.

Nesretni roditelji su pristali na isplatu, ali su im naredili da odnesu sve svoje pokretne stvari.

“Iznijeli su sve, mi smo ih isplatili. Tada je prekinut svaki kontakt. Oni su dobili dvoje djece koje nikad nismo vidjeli, držali, ljubili, čuvali ili se igrali s njima kao baka i deda. Trebalo nam je puno vremena da to prihvatimo. Neka su samo sretni i zadovoljni svi zajedno.

Možda se jednog dana, a mi se tome nadamo, ipak sretnemo i upoznamo. Oni ovaj mjesec pune tri godine i mi im želimo sretan rođendan, tiho, u mislima”, tužnim nam je riječima svoje povjerljivo pismo završila baka Vjera. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending