Pratite nas

Sudbine

Ispovijest Srne Zagorac p životu u Švajcarskoj: U SUDNICI DOKAZUJE ZAŠTO JE MUŽU ODNIJELA RUČAK NA POSAO

Published

on

Srna Zagorac iz Novog Sada udana je za Mijata i živi na relaciji Srbija – Švajcarska, ali se odlučila vratiti u rodnu zemlju, a razloge je navela u svojoj ispovijesti za medije, a njezinu priču prenosi Balkans Press.

Kako prenosi Balkans Press, vrlo brzo nakon doseljenja u Švicarsku shvatila je da je život u toj zemlji “šarena laž”, zbog čega već 14 mjeseci, koliko je u braku, pola mjeseca živi u Srbiji, a pola u Švajcarskoj kako bi bila sa suprugom.

Iako mnogi Balkanci maštaju o lagodnom životu u ovoj zemlji, prema riječima Srne, realnost je tamo potpuno drugačija. Kako uvjerava, blagostanje koje vlada u Švicarskoj samo je prividno s obzirom da se sve vrti oko novca, odnosno plaćanja poreza, a doseljenike iz Srbije posebno izluđuje to što komšije prate svaki njihov korak, pa ako učine nešto što nije po propisu, u roku od nekoliko minuta na vrata kuca policija.

“Svi bježe vani, a ja mislim da sam među rijetkima koja će čovjeka koji je ovdje više od 40 godina vratiti u Srbiju. Ljubav je čudo – kaže Srna.

Prema njezinim riječima, okidač da definitivno natjera supruga da se vrate u rodnu zemlju bila je bezdušnost najbližih jinšija koju je osjetila na svojoj koži.
Naime, komšija Švajcarac prijavio je bračni par Zagorac da kuhaju ručak u servisu za automobile, što je prema njihovom zakonu strogo kažnjivo.

“Moj suprug drži servis za popravak automobila, a ja sam mu kao prava supruga odlučila na posao donijeti ručak. Međutim, ubrzo se na vratima pojavilo pet policajaca koji su došli da nam pišu kaznu, optužujući me da radim na crno kao kuharica. Iako smo im objasnili da smo samo željeli podgrijati ručak, završili smo na sudu, pa sad moramo dokazivati da je to u Srbiji normalno i da nismo imali lošu namjeru – kaže Srna, koja ističe da je to samo jedna u nizu nevjerovatnih situacija koje je proživjela u toj “obećanoj zemlji”.

Prema njenim riječima, komšije će vas prijaviti ako sami popravljate kvarove u kući, jer se time po švajcarskom zakonu isključivo mora baviti majstor kojeg treba debelo platiti. U suprotnom ćete i na ovoj osnovi biti optuženi da radite na crno.

“Ovo je zaista policijska zemlja, u kojoj se sve vrti oko novca i poreza. Jednostavno, što god radio, porez moraš platiti, pa čak i kad držiš kućnog ljubimca. Ovdje rijetko ko ima svoju kuću s obzirom da su sve pod hipotekom. Ako se razbolite, umrijet ćete na ulici ako nemate osiguranje ili novca za liječenje. Oni nemaju emocije, zbog čega je život u Švajcarskoj obična farsa – kaže Srna. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending