Pratite nas

Sudbine

Ispovijest jednog gastarbajtera: META IZRUGIVANJA U SELU, JER JE UZEO MISTRIJU U RUKE

Published

on

Nije nikakva ni tajna, niti novost da Balkanci koji su otuišli „trbuhom za kruhopm“ u tuši svijet, ne prekidaju veze s rodnim krajem. Pomažu fionanijski familiju, komšije, rodni kraj…. Međutim, nisi rijetki slučajevi da dožive razočarenja u rodnom zavičaju.

Jedan slučaj Bosanca, koji je već 16 godina živi u Njemačkoj, kazuje upravo o tome. Riječ je o 36-godišnjem A.P. iz Štutgarta. Njega su ljetos razočarale komšije. Nije želio da mu se objavi ime i prezime jer, kaže, oni kojih se ova priča tiče, ionako će se u njoj prepoznati.

A.P., u selu u BiH ima roditeljsku kuću, ali je prije nekoliko mjeseci odlučio kupiti kuću koja se prodavala u komšiluku i koju je trebalo renovirati.

„Želio sam u svome selu imati nešto samo svoje. Uz to kuća nije imala veliku vrijednost, ali joj je bilo potrebno renoviranje koje sam planirao početi ovo ljeto, kaže A.P, piše Fenix-magazin.

Ali, A.P., nije računao na teškoće na koje će naići.

„Imao sam plan onoga što treba sve napraviti ovo ljeto. Uzeo sam i malo duži odmor te planirao u BiH ostati duže nego inače. Problem je nastao kada sam počeo tražiti majstore. Jednostavno ih nema, a oni koji rade, zauzeti su, a da bih došao kod njih na red, mogu proći i mjeseci. Jedan majstor mi je rekao kako on može odrediti cijenu koju hoće jer jednostavno ljudi nemaju izbora. On je jedini u krugu od 100 kilometara koji radi taj posao, govori A.P.

U nemogućnosti da pronađe radnike, A.P. je odlučio sam započeti ono što može i zna raditi. Tek je onda za njega uslijedio, kaže, šok i razočaranje.

„Počeo sam raditi sam, nisam uspio naći radnike, čak ni one za miješanje malte. I novac nije bio u pitanju, ponudio sam dobru dnevnicu. No, mlađi su se razbježali po moru, neki jednostavno neće jer misle, ako si došao iz Njemačke pun si para ko brod pa im je sve malo.

A kad sam počeo raditi, neki su mi se susjedi počeli rugati. U kafiću u selu se zafrkavali i smijali, govorili kako sam škrt pa radim sve sam. Nisam škrt, samo ne mogu naći radnika koji će raditi, a da neće svakih pola sata uzeti pauzu za jednu pivu. Pa ja si ne mogu dopustiti da tu kuću renoviram dvije godine, a sve mogu napraviti za nekoliko mjeseci, pa čak i ako većinu poslova odradim sam, kaže A.P.

Najviše ga je, kaže, razočarala reakcija nekih njegovih komšija.

‘Mladima je glavno reći da se oni neće ubijati za dnevnicu od 50-60 eura. A gdje ćeš to danas zaraditi?‘

„Ljudi valjda nisu navikli na rad. Mladima je glavno reći da se oni neće ubijati za dnevnicu od 50-60 eura. A gdje ćeš to danas zaraditi? Jednostavno nitko ne želi raditi. Nikoga ne zanimaju zanati, svi žele na fakultete. Mladi koji su završili fakultete, njima je ispod časti čistiti ljeti, jer su oni, kažu, fakultetski obrazovani. Radije će valjda sjediti u kući na grbači roditeljima i čekati odgovarajuću poslovnu priliku. Ne razumijem to.

Kad sam došao u Njemačku, radio sam sve i svašta i sada imam svoju firmu. Uložio sam dosta rada i truda da bih je podigao, ali sad sam zadovoljan kako poslujem. No, do toga je trebalo doći, govori A.P…

Poslije njemačkog poslovnog uspjeha A,P. se suočio s izazovom koji nije očekivao. Ali, kako vidimo, ne misli se predati ovdašnjoj letargiji. Možda će mu medijski napisi pomoći da pronađe majstore ili aktivira fakultetski obrazovane mlade da shvate što znače zarađeni euri. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending