Nijaz Pandžić živi u Visokom, sa suprugom i troje djece. Gluhonijem je od rođenja. Dugo je brinuo o svojoj bolesnoj majci, vjerujući da ga ona neće izdati. Kako je odrastao sa tim hendikepom, majka mu je bila i autoritet, i snaga, i prijatelj.
Nikada mu neće biti jasno šta se desilo i zašto mu je to uradila, ali on sada otplaćuje njen kredit od skoro 16.000 KM. Kako nije bio uredan platiša, zbog kamata dug po ovom kreditu je porastao na 28.000 KM. Bar tako kazuje Nijazova supruga
Kad je majka gluhonijemom sinu dala da potpiše papir, nije ni slutio da će kredit za koji nije ni znao otplaćivati vjerovatno do kraja života
„Nije ni znao što potpisuje, a tek kad je majka umrla počele su da stižu rate kredita. Za deset godina sa 16.000 KM (8.000 eura) dug je uz kamate narastao na 28.000 KM (14.000 euta) – kazuje Nijazova supruga Ramajana.
Nijaz Pandžić je zaposlen u visočkoj „Čistoći“. Kada mu odbiju kreditnu ratu kući donese oko 150 KM (75 eura). Za Jutjub kanal Srećka Stipovića njegova žena Ramajana veli da preostali dio plate koju zaradi uopšte ne donese kući jer je uzima banka.
Nijaz i njegov sin (20) imaju konja Sokola koji im je jedina nada za opstanak. Otac ga sa sinom poslije posla u Čistoći upregne i obilazi smetljišta sakupljajući otpad od kog dodatno zarađuje. Radi i sve drugo, šta god ljudima treba ne bi li djecu izveo na pravi put.
Sin Arnel kojem je sad 20 još od svoje 12. godine pomaže ocu da prežive.
„Borimo se, idemo, radimo, na tuđa vrata nikad nismo pokucali nešto da tražimo – kaže Arnel koji kaže da je u Visokom teško doći do posla osim ako nemaš vezu da zaposliš svoje dijete.
Ispričao je i tužnu priču kako u komšiluku stalno traže nekog za posao a kad se on javi kažu ne treba. Položio je za šofera, za B i C kategoriju, i rado bi u vozače i van svog rodnog mjesta.
Kaže, najveća mu je želja da se zaposli da pomogne svojoj mami i ocu koji su dali sve njemu i njegovim dvjema sestrama.
Glava familije radi svakog dana najmanje 9-10 sati iako je dijabetičar na insulinu, a konj Soko mu je najveća ljubav, da njega izgubi, ne zna šta bi.
„Pošteno se borimo, radimo, živimo, nikad ništa nikom nismo ukrali, i kopali smo, zemlju radili da preživimo – kaže njegova žena dodajući da se rijetko više i šta nalazi pored puta, jer svi “beru”, pošto svi teško žive. (Naj portal)
