Sudbine

I to se dešava: NIJAZU JE MAJKA DALA PAPIR DA POTPIŠE, A ON NIJE ZNAO DA DIŽE KREDIT OD 15.000 MARAKA (Video)

Published

10 mjeseci

15/11/2023

Nijaz Pandžić živi u Visokom, sa suprugom i troje djece. Gluhonijem je od rođenja. Dugo je brinuo o svojoj bolesnoj majci, vjerujući da ga ona neće izdati. Kako je odrastao sa tim hendikepom, majka mu je bila i autoritet, i snaga, i prijatelj.

Nikada mu neće biti jasno šta se desilo i zašto mu je to uradila, ali on sada otplaćuje njen kredit od skoro 16.000 KM. Kako nije bio uredan platiša, zbog kamata dug po ovom kreditu je porastao na 28.000 KM. Bar tako kazuje Nijazova supruga

Kad je majka gluhonijemom sinu dala da potpiše papir, nije ni slutio da će kredit za koji nije ni znao otplaćivati vjerovatno do kraja života

„Nije ni znao što potpisuje, a tek kad je majka umrla počele su da stižu rate kredita. Za deset godina sa 16.000 KM (8.000 eura) dug je uz kamate narastao na 28.000 KM (14.000 euta) – kazuje Nijazova supruga Ramajana.

Nijaz Pandžić je zaposlen u visočkoj „Čistoći“. Kada mu odbiju kreditnu ratu kući donese oko 150 KM (75 eura). Za Jutjub kanal Srećka Stipovića njegova žena Ramajana veli da preostali dio plate koju zaradi uopšte ne donese kući jer je uzima banka.

Nijaz i njegov sin (20) imaju konja Sokola koji im je jedina nada za opstanak. Otac ga sa sinom poslije posla u Čistoći upregne i obilazi smetljišta sakupljajući otpad od kog dodatno zarađuje. Radi i sve drugo, šta god ljudima treba ne bi li djecu izveo na pravi put.
Sin Arnel kojem je sad 20 još od svoje 12. godine pomaže ocu da prežive.

„Borimo se, idemo, radimo, na tuđa vrata nikad nismo pokucali nešto da tražimo – kaže Arnel koji kaže da je u Visokom teško doći do posla osim ako nemaš vezu da zaposliš svoje dijete.

Ispričao je i tužnu priču kako u komšiluku stalno traže nekog za posao a kad se on javi kažu ne treba. Položio je za šofera, za B i C kategoriju, i rado bi u vozače i van svog rodnog mjesta.

Kaže, najveća mu je želja da se zaposli da pomogne svojoj mami i ocu koji su dali sve njemu i njegovim dvjema sestrama.

Glava familije radi svakog dana najmanje 9-10 sati iako je dijabetičar na insulinu, a konj Soko mu je najveća ljubav, da njega izgubi, ne zna šta bi.

„Pošteno se borimo, radimo, živimo, nikad ništa nikom nismo ukrali, i kopali smo, zemlju radili da preživimo – kaže njegova žena dodajući da se rijetko više i šta nalazi pored puta, jer svi “beru”, pošto svi teško žive. (Naj portal)

Tagovi:gluhonijem istaknuto kredit Nijaz Pandžić

Sljedeća vijest

Kako došlo, tako otišlo: KAKO JE MILAN SPISKAO LOTO DOBITAK OD POLA MILIONA EURA?

Predhodna vijest

Radica je pobjegla od civilizacije i godinama živi na planini Čemerno: ŠTA ĆE MI LJUDI!

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)