Neki su, vjerovatno, gledali dokumentarac o ženama koje su se udale, rodile djecu, brak je trajao koliko je trajao, doslo je do razvoda i – one su dobrovoljno ustupile starateljstvo nad djecom bivšem mužu.
Jedna je otišla, čini mi se bez razvoda, ostavila djecu i muža i odselila se 3000 milja daleko. Vezu sa djecom održava preko skajpa.
Svaka od tih žena osuđena je od strane poznanika, rodbine itd. Nepoznati ljudi su ih nazivali Hitler majkama, čudovistima, sebičnim majkama. U razgovoru sa jednom od tih žena novinarka je zapitala dotičnu da li uopšte voli svoju djecu i ako ih voli, da li ih voli više od sebe. Ona nije imala odgovor.
Slično pitanje je svojoj, sada već bivšoj, supuzi, jedan 40 – godišnjak iz Tešnja, kojeg je napustila supruga jer se zaljubila u jednog mlađeg Egipćanina.
Priča počinje ovako:
Prije petnaestak godina junak ove priče, preko rodbine, odlazi u Austriju, dobije posao konobara, vrlo brzo je izgradio karijeru cijenjeno ugostiteljskog radnika. Kao situiran momak, bio je meta mnogih djevojaka u rodnom Tešnju, u koji je redovno dolazio svojim roditeljima. Jedna mu je osvojila srce, oženi je odvede u Austriju. U braku su dobili dva sina.
Nije mu bilo ni na kraj pameti da supruga ima drugog. Jednog dana mu se samo javila da neće dolaziti kući, da je odlučila da živi sa jednim Egipćaninom, te da je ne interesuje ni on, ni sinovi.
Dugo je teško povrijeđeni otac pokušavao da je vrati, kaže sve bi joj oprostio zbog djece. Ali, ona nije željela ni da čuje. Na kraju su se sudskim putem razveli. Najtragičnije u cijeloj priči je što nije željela da ima kontakta sa svojim sinovima. Na pitanje “zašto”, odgovorila je:
“Moj muž ih ne želi”! (Naj portal)
