Pratite nas

Sudbine

Hava sa Bjelašnice puca od zdravlja: 75 godina jedem samo kajmak i povrće, meso nikad!

Published

on

U selu Brda na Bjelašnici u Bosni i Hercegovini živi bračni par koji je decenijama zajedno – Omer (71) i Hava (74).

Iako su u osmoj deceniji života, imaju itekako vedar duh, volju i želju za radom i uvijek pronalaze razlog za osmijeh. Kao starosjedeoci, poznaju cijelu historiju kraja, koji ni po koju cijenu ne bi napustili.

U selu nema puno ljudi, ali priroda je idilična.

Imamo sve ovdje – telefon, vodu, struju. Put je prohodan. Svaki dan ima neki prevoz. Prije se nikada nije čistio put, sada je mnogo drugačije, nisu više tako teški uslovu. Ali, omladina ide sa školom, poslom i firmama, zato ovdje nema života – započinje priču Omer.

Plešću čarape i to one debele za zimu. Neke prodam, a ako su nekome potrebne i poklonim. Iako sam starija od Omera 3 godine, sve mogu da radim. Gotove čarape pošaljem i prijateljima, pa oni prodaju. Ja ne mogu da sjedim besposlena. Šta smo mi sve radili, ovo nije ništa. Sve smo na leđima nosili, sada imaju mašine – kaže Hava.

A onda je Omer nastavio da se šali na njihov račun.

Da, starija je od mene. Bio sam mlad i neiskusan, a ona zrelija, pa sam naletio. Dobro sam nagrabusio – govori kroz osmijeh, a Hava dodaje da je više ona „nastradala“.

-Ma više sam ja nastradala. Njemu da nije valjalo, našao bi drugu. Ali, dok mu ide penzija, dobar je. Tolike godine sam radila na crno i ja nemam, ali sam se naradila. Bolje što je mlađi i ako Bog da, ostaće iza mene. I on je bio snažan, puno je radio u šumarstvu – priča Hava.

I sad pod stare dane se bavi poljoprivredom i drže stoku.

–Bez krave se na selu ne živi. Ove godine sam malo radio, djeca su nam puno pomogla. Sve imamo, nema zdravijeg mlijeka od domaćeg. Posijao sam krompir, imamo i mašine, ne može čovjek da se prepusti – smatra Omer.

Iako u okolini ima prelijepih kuća, selo je pusto.

-Živi samo pet domaćinstava. Sve te kuće su bile oronule, pa su popravljene. Nekoliko njih se samo bave stočarstvom, ali, vjerujte mi, to je crn hljeb.

Ističu da su starije žene u planinama „žilavije, zdrave i hitrije“. A Hava otkriva šta joj u 75-oj godini daje snagu.

Ja ti ni gotovu supu ne jedem. Ako je do hrane, do sada sam sto puta trebala umrijeti. Meso da pojedem, nema govora. Jedem kajmak, sir i povrće svaki obrok. Kod ljekara nisam ni išla, jednostavno ne mogu to da jedem. Evo kad sam i došla kod Omera, svekrva mi je sve posebno kuhala – objašnjava Hava, a Omer se nadovezuje:

Ja to ne mogu da shvatim, da 75 godina jede isti obrok. Meni nekad dođe da plačem. Evo, naradila se, stekla je, nismo ni siromašni, imamo sve što nam treba. I kad vidim šta ona jede, ne bude mi dobro, ali džabe. Ne mogu je natjerati da pojede nešto drugo. Kao dijete je pojela negdje neku džigericu i od tada joj se skoro sve smučilo. Kada, naprimjer, kuha grah, dvije su šerpe, jer meni stavi meso. A toliko ima volje za radom i snagu. I kosu koliko ima – čudi se.“

Njih dvoje svoj rodni kraj ne namjeravaju da napuste, a nadaju se da će još dugo živjeti zajedno.

Dok smo zajedno i dok nas služi zdavlje, nikako ne bih odavde otišao. E, da ostanem sam, stvarno ne mogu ovdje da živim bez nje. Iako je starija i danas brine o meni – zaključuje Omer. (Naj portal)

 

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending