Prije izvjesnog vremena u Zenici je održan prvi festival narodne muzike „Kapije sevdaha“. Festival je pjesmom o tom ili svom gradu otvorila vrsna interpretatorka narodne muzike i sevdaha, jedna od najboljih u BiH, Hasiba Agić.

Hvala Jasminu

– Vjeruj mi da nikada sretnija nisam bila, ne što pjevam u Zenici, već što sam konačno dočekala da pjevam pjesmu o svojoj Zenici. Hvala Jasminu Mangafiću i Taibu Smajiću koji su napisali tako divnu pjesmu. Ja se često pitam zašto svaki grad ne bi imao svoj festival, da se dešava nešto lijepo.

Kako je došlo do realizacije, snimanja te pjesme?

– Mene je nazvao Jasmin Mangafić i rekao mi da ima za mene pjesmu o Zenici i da bi tom pjesmom ja otvorila festival “Kapije sevdaha“. U tom momentu samo dragi Bog zna koliko sam ja sretna bila. To mi je bilo kao da sam sama lično dobila neki veliki poklon od Zenice, a ne da ja dajem mom gradu poklon.

Da li Vas se Zenica ikada sjetila?

– Za sve ove godine mog estradnog djelovanja koliko ja veličam Zenicu, iskreno govoreći meni Zenica nije nešto mnogo vratila. Ali nema veze, ja nju volim i dalje ću je mnogo voljeti. Živjela ili ne živjela u njoj uvijek ću je veličati. U tom gradu su moji korijeni, uvijek se rado vraćam da punim svoje baterije, jer tu mi je lijepo, ma najljepše u životu.

Kada ste otišli iz Zenice?

– Bilo je to sada već davne 1979. godine. Tada sam pobjedila na festivalu „Studentsko ljeto“ u Maglaju. A, tada je taj festival u nekadašnjoj Jugoslaviji bio pojam uspjeha jednog pjevača. Manja je danas euforija oko Evrovizije, kolika je tada bila euforija oko tog festivala. Na tom festivalu su se takmičili mnogi pjevači iz cijele Jugoslavije. Na tom festivalu su započinjale njihove velike karijere, baš kao i moja. I kako sam tada pobijedila, od tog vremena teče moja profesionalna estradna karijera, pa sve do danas. Iskreno rečeno, Zenica je kroz vrijeme iznjedrila dosta dobrih pjevača, muzičara, glumaca,pisaca, pjesnika, slikara, fudbalera.. I , svi se oni sa ljubavlju, baš kao i ja, vraćaju u Zenicu.

Slike djetinjstva

Da li ste imali solistički koncert u Zenici?

– Ja lično nisam, ali sam imala dosta zajedničkih nastupa u Zenici. Zenica je specifična, ima taj fenomenalni stadion na Bilinom polju, pa kada izađete na scenu, pa kada se zaori ta masa naroda, to je jedan fenomenalan osjećaj. Mislim da je publika posebno jedinstvena u Zenici. Posebno je bilo poslije rata u BiH, kada je veliki broj pjevača zajedno nastupao, a danas toga više nažalost nema.

Ima li nešto novo po pitanju novih pjesama?

– E, baš mi je drago da me to pitaš. Već duže vrijeme imam pjesmu „Slike djetinjstva“. Za tu pjesmu tekst je napisala Indira Gerina, a muziku je napisao Mišo Kurtović. Znate kakav je to osjećaj kada pjesma nađe pjevača, a ne pjevač pjesmu. A, mene je ta pjesma baš pronašla. Oni su mene nazvali i rekli mi da imaju jednu pjesmu za mene. U početku su tu pjesmu bili namjenili muškom pjevaču, ali su se na kraju oboje složili, da bi tu pjesmu najbolje ja otpjevala.

Sa Željkom Jurišić

– Kada sam je čula imala sam osjećaj da su je sa namjerom pisali za mene. U samom tekstu pjesme „Slike djetinjstva“ svi će da se pronađu u njemu. Spot za tu pjesmu radit ću baš u svojoj avliji u Zenici, pa da i to ovjekovječim, to veliko jabukovo drvo. A ispod njega na stolu hastal sa jabukama, gdje se pije kafa, jede, pričaju lijepe priče. To možda neće biti onaj veliki hit, ali bit će pjesma koja će ljudima da uđe u uho, da ih sjeća i podsjeća na sretna djetinjstva.

I sestra i dadilja

Kada smo već kod te priče, kakvo je bilo Vaše djetinjstvo?

– Pamtim ga po dobru, po lijepim stvarima. Živjeli smo u tom nekom vremenu kada nije bilo nekog izobilja, ali bilo je dosta sreće i smijeha, ljubavi. Svaka porodica, kao i moja, imali su mnogo djece. Ja sam bila prvo dijete pa, sam svojoj braći i sestri bila i sestra i dadilja. Rano smo izgubili roditelje, pa sam im ja bila kao majka, a tako se osjećam i cijeli život.

Hasiba omiljena među kolegama

Oni su uz mene, a ja uz njih. I baš zbog toga ta moja avlija još živi, gdje se i dan danas još uvijek sjedi, smije, evociraju uspomene, pije se kahva, a rijetke su avlije gdje se to dešava. Ja još uvijek okupljam tu zajednicu i čuvam je brižno.

Bato Šišić (Naj portal)