Harun Tulunai, 35-godišnji dobrotvorni radnik, bio je sam izolovan u bolničkoj sobi u zastrašujućem periodu neizvjesnosti za njega.
Mještanin Šorediča kaže da su ga početni simptomi groznice, za koje je mislio da je Covid-19, natjerali da se testira. Međutim, rezultat Covid-19 je bio negativan i njegova temperatura je eskalirala na najviše 39,7 stepeni. Rekao je za MiLondon :
„Kada se moja temperatura nije spala čitavu nedjelju, moji prijatelji su postali veoma zabrinuti i zato sam zatražio pomoć na 111. Zvao sam pet ili šest puta kada mi je temperatura bila visoka i svaki put sam im rekao simptome koje sam osjećao.
“U jednom trenutku moja temperatura je bila toliko visoka da sam se onesvijestio i nisam mogao da se pomjerim. Postavljali su mi ista pitanja iznova i iznova – odgovori su uvijek bili isti”.
“Rekli su ‘ako vam bude gore pozovite nas’ i svaki put kada bi mi bilo gore sutradan i kada sam ih zvalo, odgovor je bio isti”.
Kada je na kraju testiran na majmunske boginje, rekao je da “nisu vidjeli slučaj poput (njegovog) ranije” i da njegovi “simptomi nisu bili oni koje su vidjeli kod drugih ljudi”.
Harun je samo želio da otkrije šta nije u redu sa njim, rekavši:
„Samo sam želoo da znam šta mi se dešava i šta možemo da preduzmemo, nisam želio da umrem od visoke temperature. Nakon što sam bio u hitnoj pomoći, čekao sam rezultate i počeo sam da se brinem. Potpuno sam sam u Velikoj Britaniji, nemam nikoga ovdje”.
“Nisam mogao da progutam pljuvačku, pijem ili jedem, a sestri sam zaplakao na telefon da sam sam, čak me ni Hitna pomoć ne sluša. Bila je uznemirena kada je čula koliko sam loše i dogovorila je da odem u Kraljevsku londonsku bolnicu u petak – tako je počelo moje putovanje.
Zaključio je:
„Imao sam najgore iskustvo ikada u posljednjih nekoliko nedjelja, bilo je gore od Covida i to sam imao dva puta.
“Želio sam da podelim svoju priču kako bih obrazovao ljude i normalizovao razgovor oko majmunskih boginja. Moj slučaj je zaista rijedak – osoba koja mi je ovo prenijela bila je veoma “zarazna”.
“Lezija je bila toliko velika i strašna da sam plakao misleći da će ostaviti ožiljak, strašno je probuditi se noću sam drhteći i biti sam u izolovanoj sobi ne znajući da li će lijekovi koje ti daju djelovati ili kada vaša lezija će nestati.” (Naj portal)
