Pratite nas

Sudbine

Harunova iskustva sa majmunskim boginjama: NISAM MOGAO DA PROGUTAM PLJUVAČKU, MISLIO SAM DA ĆU UMRIJETI

Published

on

Harun Tulunai, 35-godišnji dobrotvorni radnik, bio je sam izolovan u bolničkoj sobi u zastrašujućem periodu neizvjesnosti za njega.

Mještanin Šorediča kaže da su ga početni simptomi groznice, za koje je mislio da je Covid-19, natjerali da se testira. Međutim, rezultat Covid-19 je bio negativan i njegova temperatura je eskalirala na najviše 39,7 stepeni. Rekao je za MiLondon :

„Kada se moja temperatura nije spala čitavu nedjelju, moji prijatelji su postali veoma zabrinuti i zato sam zatražio pomoć na 111. Zvao sam pet ili šest puta kada mi je temperatura bila visoka i svaki put sam im rekao simptome koje sam osjećao.

“U jednom trenutku moja temperatura je bila toliko visoka da sam se onesvijestio i nisam mogao da se pomjerim. Postavljali su mi ista pitanja iznova i iznova – odgovori su uvijek bili isti”.

“Rekli su ‘ako vam bude gore pozovite nas’ i svaki put kada bi mi bilo gore sutradan i kada sam ih zvalo, odgovor je bio isti”.
Kada je na kraju testiran na majmunske boginje, rekao je da “nisu vidjeli slučaj poput (njegovog) ranije” i da njegovi “simptomi nisu bili oni koje su vidjeli kod drugih ljudi”.

Harun je samo želio da otkrije šta nije u redu sa njim, rekavši:

„Samo sam želoo da znam šta mi se dešava i šta možemo da preduzmemo, nisam želio da umrem od visoke temperature. Nakon što sam bio u hitnoj pomoći, čekao sam rezultate i počeo sam da se brinem. Potpuno sam sam u Velikoj Britaniji, nemam nikoga ovdje”.

“Nisam mogao da progutam pljuvačku, pijem ili jedem, a sestri sam zaplakao na telefon da sam sam, čak me ni Hitna pomoć ne sluša. Bila je uznemirena kada je čula koliko sam loše i dogovorila je da odem u Kraljevsku londonsku bolnicu u petak – tako je počelo moje putovanje.

Zaključio je:

„Imao sam najgore iskustvo ikada u posljednjih nekoliko nedjelja, bilo je gore od Covida i to sam imao dva puta.

“Želio sam da podelim svoju priču kako bih obrazovao ljude i normalizovao razgovor oko majmunskih boginja. Moj slučaj je zaista rijedak – osoba koja mi je ovo prenijela bila je veoma “zarazna”.

“Lezija je bila toliko velika i strašna da sam plakao misleći da će ostaviti ožiljak, strašno je probuditi se noću sam drhteći i biti sam u izolovanoj sobi ne znajući da li će lijekovi koje ti daju djelovati ili kada vaša lezija će nestati.” (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending