Sudbine

Harun, sin Aldina Kurića nakon napada u Baru: RAZOČARAN SAM U MOJE VRŠNJAKE

Published

1 godina

16/04/2023

Ne stišavaju se reakcije na napad, već uhašenih maloljetnika u Baru, na dvojicu sarajevskih momaka, koji su u Crnoj Gori boravili na atletskim pripremama. Harun Kurić, jedan od pretučenih sportista iz Sarajeva, sin poznatohg umjetnika Al Dina, koga je svojevremeno tukla supruga, novinarka Al Jazire Arduana pribinja I on je lakše povrijeđen. Njegov kolega je zadobio teže povrede I nalazi su u bolnici u Podgorii.

Harun je u izjavi za crnogorsku E televiziju ispričao da ih je sinoć pet nepoznatih momaka u Baru napalo bez razloga, kao i da nisu imali namjeru da bilo koga isprovociraju. On je poručio kako je “razočaran u našu omladinu” kao i da ne bi trebalo na ovaj način da se odnosimo jedni prema drugima.

Ipak, sarajevski mladi sportista kaže da ga ovaj događaj neće pokolebati, te da se raduje novim takmičenjima i boravku u Crnoj Gori.

Kurić je rekao da ima dvije posjekotine na potiljku i par masnica, ali da to nije ništa u poređenju sa povredama njegovog kolege koji ima frakturu lica.

“Kada smo kupovali grickalice, sokove, došlo je pet nepoznatih lica, pet momaka naših godina, koji su nas napali bez razloga. Niti smo šta rekli, niti smo imali ikakvu namjeru da ikog isprovociramo. Imam jednu ili dvije posjekotine iza glave, imam par masnica po licu, ali to nije ništa toliko ozbiljno koliko je jaranu. On ima više fraktura jagodične kosti, vilice i mezijalne kosti – rekao je Kurić za TV E.

Harun kaže da je bilo pet napadača koji im nisu poznati i sa kojima prethodno nijesu razgovarali. Vjeruje da su iz naselja Šušanj u kojem je klub smješten, te da su znali da su iz BiH.

“Mi smo se vratili natrag u hotel. Gazdarica hotela je pozvala policiju, koja je jako brzo došla. Oni su nas povezli do ambulante gdje su nas provjerili povrede, pa su nas uputili u boolnicu da nam detaljno to snime i pogledaju povrede. Tada su otkrili na CT-u da kolega ima frakturu lica – kazao je Kurić.

Poručuje da je razočaran u omladinu.

“Malo sam razočaran u našu omladinu. Ne bi trebali ovako da komuniciramo, da se odnosimo jedni prema drugima na ovaj način, da se vrijeđamo na nacionalnoj osnovi. Trebalo bi svi da budemo raja – rekao je.

Raduje se, kaže, novim takmičenjima i boravku u Crnoj Gori.

Njegova majka Arduna Pribinja u intervju za N1 kazala je kako duboko vjeruje da se radi isključivo o maloljetničkoj delinkvenciji i da slučaj nema nikakvu drugu pozadinu.

Napominje kako su je odmah po objavi informacije kontaktirali nadležni. To je učinio predsjednik opštine Bar, pa čak i Vlada Crne Gore, odakle su se ispričali zbog svega što se desilo i podcrtali kako imaju ogroman problem sa maloljetničkom delinkvencijom. (Naj portal)

Sljedeća vijest

Priča o Ismailu, zeničkom šampionu plivanja bez ruku: TRAŽIO JE DA MU DAMO SVOJE RUKE, SAMO DA OSJETI KAKO JE IMATI IH!

Predhodna vijest

Već joj je 36 godina, ali mala nije dala: ČUVA SE ZA BRAKA I JEDVA ČEKA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)