Hanka Paldum pakuje kofere i s nestrpljenjem očekuje veliku turneju po Kanadi, koja starta 4. marta koncertom u Torontu. Prenosimo diojelove intervjua kojeg je dala Jahielu Kamhiju. Hanka je otvorila dušu…

“Ja svaku priču volim započeti jednom lijepom konstatacijom, a to je da se sva blaga svijeta nalaze u ljudskim dušama! Dopala mi se jedna Rumijeva mudrost koja kaže:

“Susret sa ljudima koje poznam i sa onima koje ne poznajem unosi radost u moju dušu jer ih osjećam, jer duše ‘komuniciraju‘.”
Kaže da ne voli politiku jer je neiskrena, proračunata i nema ništa od onoga što se može nazvati ljudskošću.

“Živimo u vremenima u kojima su, nažalost, poremećene moralne vrijednosti. Pitamo se gdje nestade stid, ljubav, gdje nestadoše autoriteti, poštovanje i empatija prema starim, slabim i nemoćnim? Zar je čovjek toliko izgubio razum, svijest, snagu, spoznaju o svojoj ulozi i postojanju na ovom svijetu?

Šta misle? Zarad svog ličnog interesa spremni su okretati glavu jedni od drugih, od najbližih! Nalazimo se u zoni sumraka, laži, nepotizma, mržnje, pohlepe…

Ako se neko odvaži da kaže istinu, doživljava uvrede, napade, diskreditaciju, stavljaju ga na stub srama.

Mnogi “autoriteti” koji su sticali znanje, postizali vrhunske rezultate, ušutjeli su. Šta se s njima dešava? Što ne progovore i ne pogledaju istini u oči?

Nažalost – ili se boje, ili su korumpirani, pa su pognuli glave kao nojevi u pijesak i zavukli se u svoje tijelo, dozvolivši nekima da im ta tijela isprazne kao ljušturu. Bez empatije i odgovornosti, ponašaju se kao nijemi, gluhi i slijepi posmatrači!

Znamo neke koji časno nose epitet znanstvenika i titule akademskog zvanja. Kapa im do poda. Oni se grčevito bore. Otvaraju oči onima koji spavaju, da im probude svijest, ukazujući na činjenično stanje – kud plovi ovaj naš brod koji samo što ne potone.

Neki misle da su dovoljni sam sebi – imaju pare, moć, a gdje su im čast i ugled? Sve će biti i proći. Zar je teško otvoriti se i srcem prigrliti svako živo biće koje vam ide u susret? Tada ćete osjetiti miris njihovih duša i slast i smisao života.

Istina da je hipokrizija u svakom segmentu društva, da se izgubila briga o kulturi općenito. Ovo neko novo normalno, kako ga nazivaju, donijelo je sve nenormalno.

Bosna je po svemu posebna, pa tako su i ljudi koji u njoj žive. Kad smo mi u pitanju, Bosanci i Hercegovci, kad nas pritisne neki jad, nekako se probudimo, pa se svi volimo, pomažemo, ali nas to brzo prođe, pa onda ono nek‘ crkne komšiji krava. Ali, ipak smo najbolji narod na svijetu. U mnogim pjesmama i baladama opjevani, srčani, požrtvovani, pogotovo kad je u pitanju briga za svog, a i tuđeg kad je na daleku.

Mi moram spomenuti i sve ostale narode iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije i Slovenije. Svugdje postoje samo ljudi i neljudi.

Putujući svijetom, srećući ljude iz svih krajeva bivše nam Jugoslavije, kud sam prošla i gdje god sam došla, ljudi su me dočekivali s posebnim poštovanjem. Krenem negdje, bilo gdje, kad me neko upita, na bilo kojem graničnom prelazu, gdje sam krenula, ja kao iz topa kažem – svojoj kući.

Pitaju me: “Pa, gdje ti je kuća?”

Ja kažem: “Moja je kuća svugdje, ako želite, može biti i vašem srcu.”. Sve ide glatko, jer lijepa i plemenita riječ i zahrđala vrata otvara. (Naj portal)