Sudbine

Hajrudin sam njeguje suprugu koja je 12 godina prikovana za krevet: NJENE OČI SU REKLE “SPASI ME” (Video)

Published

1 godina

23/05/2023

Hajrudin Veletović iz Sarajeva se prije 33 godine, tačnije 1990. oženio svojom suprugom Elminom. Nakon dvadeset godina lijepih i sretnih trenutaka, kod Elmine je nastupila moždana aneurizma koja se završila izlivom krvi na mozak. Upravo zbog teške bolesti, već punih 12 godina, Hajrudin se brine o svojoj supruzi dan – noć.

“Ona i ja kad smo se upoznali, znali smo se samo 15 dana i uzeli se. Sve je bilo idalno i sa njenim zdravljem i sa našim odnosom. Imala je često nekih glavobolja, ali to bi se uvijek saniralo lijekovima, nikad nijedan ljekar nije pokrenuo priču o nekim skenerima glave ili nečemu sličnom. Međutim, par dana nakon što je napunila 40 godina imala je strašne glavobolje. Bili smo do bolnice, bila je prevelika gužva, doktorica nije htjela da je primi i vratili smo se kući. Sutradan je bila bolje i otišli smo kod prijatelja, popili kafu i onda se desilo ono što nikada neću zaboraviti – ona je pala”, objasnio je Hajrudin.

Prve znake za uzbunu primijetio je, kada je shvatio da njen pad nije obično padanje u nesvjest, već nešto sa čim se nije ranije susretao.
“Primijetio sam da krljka, da tako kažem, nije bilo uobičajeno padanje u nesvjest. Odmah smo je odvezli do hitne. Tamo su znali o čemu se radi, pa su je hospitalizovali. Glavni doktor je rekao da niko ništa ne dira dok on ne dođe. Ona je bila svjesna ali nije mogla da priča, samo je njen pogled značio ‘spasi me’. Međutim ubrzo je zatvorila oči i to je bilo to.

Doktor je onda došao, pipuno je i rekao ‘još jedno sat, sat i po’. Ja pitam čega još sat i po, kaže on meni ‘da vam umre žena’. Tada sam mu rekao da mi njega čekamo 5 sati i da ne želim da mlada umre. Da li se on tada sažalio na njenu mladost i ljepotu, odvukli su je i odradili operaciju. Nakon operacije je počela da dolazi sebi ali to nije pomoglo da se vrati na staro” ispričao je on za Jutjub kanal Tatabrada.tv.

Nakon što je preživjela prvu operaciju, uslijedila je i druga i treća… ipak što se tiče svih operacija, cijela porodica je kako kaže, imala problema, jer mnoge bolnice nisu imali sluha za njih.

“Prve operacije rađene su u Sarajevu, oko 9 operacija, ali nisu uspjele. Vodili smo je u Zagreb, ni to nije uspjelo. Onda kada joj se stanje pogoršalo, morali smo do Turske, ali ni tu nije bilo nekog pomaka. Jedna doktorica iz Sarajeva pročitala mi je nalaz magnetne rezonance koji je pokazao da prednja i zadnja strana kao i desna strana mozga nije oštećena, tada mi je ona objasnila da po njoj i nalazima koje, moja supruga bi trebala da je na nogama. Ali nije, ona je u vegetativnom stanju, nije čista koma, jer ona reaguje kad ona hoće ili kad je ja pozovem, ali već dugo ništa ne priča”, rekao je Hajrudin.

Kaže da je u želji da pomogne svojoj supruzi, prostudirao razne načine kako da je održi u životu.

“To mi je bio prioritet, kroz internet sam mnoge stvari upotrebljavao da bi ona živjela. Tražio sam rješenja, sve je bilo jako teško, i oko pomoći je bilo preteško. Ljudi su skeptični, i ako neko hoće da pomogne, opet je skeptičan da li pomaže pravoj osobi. Neće niko da pomogne dok ne vide svojim očima”, objasnio je on za Jutjub kanal Tatabrada.tv.

Za kraj, Hajrudin kaže da sve obaveze oko domaćinstva i same supruge obavlja on. Kako kaže, 24 sata je uz nju, a u pomoć mu priskaču djeca i cijela familija u skadu sa svojim obavezama.

“Kažu ljudi život bi dali za djecu. Ja živim radi djece i radi supruge. Ja život ne dajem već želim da živim zbog njih. Pored nje je i moj krevet, pripremio sam ga, pa ako padnem neka padnemo oboje”, zaključio je Hajrudin, pravi primjer čovjeka – heroja, koji sa suprugom ima dva djeteta i petoro unučadi. (Naj portal)

Tagovi:glavobolja Hajrudin Veletović istaknuto

Sljedeća vijest

Priča koja tjera suze na oči: BEOGRAĐANIN ZAKUPIO CIJELO POZORIŠTE DA BI ISPROSIO DJEVOJKU, ONA GA ODBILA

Predhodna vijest

Kobna igra sudbine: POGINUO DOK JE POMAGAO PAĆIĆIMA DA PREĐU CESTU

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)