“Znaš li šta je najgore kod starenja?”
“Šta?”
“To što postaješ nevidljiv.”
Dok ste mladi vi ste lijepi ili ružni, zastrašujući ili pitomi, privlačni ili odbojni, ali s godinama – sve nestaje. Tada niste ni lijepi ni ružni, jednostavno ste – nevidljivi. Stari. Vremenom stari ljudi postaju bezimeni svijet.
Ovo je istina. Jedina osobina koju imaju sve bake i dede je starost. Obratite pažnju – o starijoj osobi niko ne govori: on je inženjer ili on je računovođa. Najčešće čujete da on ima 76 godina, ili da je ona napunila 80 godina….
Nakon postizanja određene starosti, broj ljudi koji o određenoj starijoj osobi znaju šta vole, kako žive, šta znaju – naglo se smanjuje. Njegovi prijatelji, kolege ili su umrli ili su društveno neaktivni. Oni napuštaju kuću samo kada idu do prodavnice i prestaju da se druže jedni sa drugima.
Djeca se druže sa svojim krugom prijatelja, žive u zasebnim kućama, umjesto s roditeljima komuiciraju sa mobilnim telefonima. Oko starijih ljudi sada žive neke nove, mlađe komšije koji imaju svoje živote. U prodavnici sada rade neke nove, mlađe prodavačice.
Mlade komšije će pozdraviti, u najboljem slučaju pomoći im da donesu stvari do vrata, a šta se dešava iza zatvorenih vrata, nikoga nije briga.
Često ne razumijemo vakuum koji okružuje naše stare roditelje. Ne razumijemo majku koja nas zove 5 puta na dan. Ne razumijemo oca koji ulazi u sitnice oko stvari koje se njega i ne tiču. Ali stari ljudi samo žele da ih neko čuje. Još uvijek žele da se pitaju oko nečega. Boje se da će izgubiti nit.
Ja sam odrastao u kući sa dva ulaza. Mi smo živjeli na jednoj polovini kuće, a u drugoj baka. Ona je bila tu da nas sačeka poslije škole, pomogne oko zadaće, skuha nam ručak, podsjeti nas da se obučemo, zove nas ako se zaigramo sa društvom a roditelji treba da dođu sa posla.
Godinama, sasvim nesvjesno, mi smo naučili kako da kuhamo ručak, da se oblačimo sami, da sami organizujemo i ispunjavamo svoje školske obaveze. Baki smo prelazili sve rjeđe. Nismo ni primijetili kako ona stari i polako nestaje. A sada pomislim da nekad ne mogu ni da se sjetim kako se ta žena zove, jer u mojim mislima ona je baka. (Naj portal)
