Pratite nas

Zanimljivosti

Gospođa se baškarila u plićaku, pa nagrabusila: NEŠTO ME ĆAPILO ZA POZADINU

Published

on

Da se ne treba uvijek opterećivati silnim temama o kojima pišu znani i neznani na raznoraznim grupama na društvenim mrežama, dokaz je i slučaj žene koja je ljetovala u Grčkoj.

Sa sinom je otišla na Eviju, po prvi put, a od silnog straha od otrovnih riba koje “vrebaju” iz plićaka, meduza koje žare i nemilosrdnih ježeva koji jedva čekaju da se neko na njih nabode, ponijela je i pola omanjeg kofera lijekova i krema za razne slučajeve.

Uvjerena je, kaže, da nije toliko čitala raznoraznih ispovijesti ne bi ni obraćala pažnju i, ubijeđena je, ništa se loše ne bi ni desilo. Nego je ona baksuz, kaže.

Prvog dana nju je u plićaku nešto ubolo u zadnjicu. Nije, kaže, ona izmislila ni patentirala brćkanje u plićaku. Plaža mahom kamenita, dok je u vodi tu i tamo bilo i pijeska i sitnog kamenja. Metar, dva od obale kamenje je bilo obraslo mahovinom, a primijetila je da u vodi ima i neke, kako je objasnila, trave nalik na školjke. Primijetila je dva, tri manja ježa, koje je gledala da izbjegne. Dok je svo vrijeme gledala gdje joj je dijete, sjela je na obalu i odmah osjetila bol s desne strane “sjedalnog trapa”.

„Odmah sam ustala, ali u vodi ništa nisam vidjela. Pipnula sam i osjetila nekoliko odvojenih plikova. Kao kad se komarac baš počasti vašom krvlju pa ostavi one velike plikove. Bilo ih je bar tri. Do trenutka kad smo stigli u sobu, što je bilo poslije sat do dva, svi plikovi su se spojili u jedan. Bilo je crveno i natečeno. A boljelo je, bogami, kao rijetko šta.

U jednom trenutku sam opet sjela, ali na suhi dio plaže, nadajući se da će toplota kamenja da izvuče bol. Znam da sam razmišljala, šta ako me ćapila ona riba što se ukotvi u plićaku, da li od nje ostaje neka žaoka ili nešto slično. Jer kažem svakakve sam gluposti pročitala. Ali ništa tog tipa nisam mogla da napipam – priča ona dok umire od smijeha zbog svega što joj se desilo.

Kako kaže, nikad je do sad ni meduza nije ožarila, ma nikad je, kaže nije ni vidjela u vodi, a kamoli nešto gore od toga. Al’ kad krenete, najviše zbog sigurnosti djece, da razmišljate o svakoj eventualnosti, onda kao da nešto i prizovete.

Srećom, kaže, u svojoj priručnoj apoteci imala je i kremu koja je poslužila svrsi, jer služi za ujede meduza, ali i u ovom slučaju je obavila posao. Kod ljekara nije htjela da ide, jer kaže, nije bilo potrebe. Bol je nešto kasnije prestala, a razmišljala je da ode jedino u slučaju nekih komplikacija, temperature, do čega nije došlo.

Svakim danom otok je bio sve manji, mada se sporo povlačio.

„Možda sat vremena prije svega toga, vidjela sam dječaka od desetak godina, kako ide ka majci i govori “Mama, mama, ujela me meduza”, i zaista, na leđima su se vidjela dva tri otoka, ništa strašno. Odmah sam i ja postala obazriva i počela pogledom da “švrljam” po vodi ne bih li ugledala meduzu. Ništa nisam vidjela, pa sam pomislila da sam bezbjedna, al’ ne lezi vraže.

Nekoliko dana kasnije je u razgovoru sa djevojkom zaposlenom u turističkoj agenciji saznala da se još jedna turistkinja požalila na slične simptome i da joj je ljekar rekao da sigurno nije u pitanju meduza.

Na kupanje je otišla već sutradan, ali joj napamet više nije padalo da sjedi u plićaku. (Naj portal)

Zanimljivosti

VIDEO Slučajni susret otkrio zanimljive detalje: Koji Sarajlija je najmlađi taksista u Evropi

Published

on

Edin s našim novinarom Batom Šišićem

Mjesec je novembar, a u Sarajevu pao prvi snijeg. I, kako obično biva sa vremenskim nepogodama veći dio građana koristi usluge taksista grada Sarajeva. A takom mog kratkog boravka u Sarajevu bio sam i ja njihov potrošač.

Osmijeh od uha do uha

Iskreno, obično se ne vozim Sarajevo taxijem iz nekih mojih prijašnjih loših iskustava sa tom firmom. Ali, ovaj put mi se mnogo žurilo i nisam birao, a prvi taksi koji sam zaustavio bio je upravo Sarajevo taxi. I, tako sjedam u auto, a odmah po ulasku dočeka me osmijeh vozača, kako se kaže u narodu, od uha do uha. Dečko jako mlad, veseo, komunikativan.

Pruža ruku da se upoznamo i reče da se zove Edin Čaušević. Vidio sam da je po godinama veoma, veoma mlad, pa moja novinarska znatiželja nije mi dala mira, pa ga upitah za godine. I, tako započe naša veoma zanimljiva komunikacija.

– Ja sam najmlađi taksista u Sarajevu, ako ne i u BiH ili bolje rečeno u Evropi. Imam samo 19 godina i naslijedio sam zanimanje moga oca, koji je bio dugogodišnji taksista u Sarajevu. Ustvari ovo je porodišni posao i naša porodična tradicija. Ima još mladih taksista, ali ja sam opet najmlađi od njih, jer ta neka starija generacija i generacija mog oca polagano odlaze u penziju, pa mi djeca preuzimamo. Nastavljamo zanimanje i posao kojim su se oni bavili. Moram da kažem da se mi mladi taksisti svi držimo zajedno, pazimo jedni na druge – rekao nam mladi Edin.

Njihovo dijete

Kako su te prihvatili stariji taksisti?

– Veoma, veoma lijepo. Mog tatu su svi poznavali i poštovali, ustvari prihvatili su me kao da sam njihovo dijete, što realno i jesam. Veoma često me kontaktiraju, nude pomoć pitaju me da li znam sve ulice, kako se općenito snalazim u poslu. Ali, mi ove mlađe generacije više sa tim nemamo problema, svi imamo ove pametne telefone, aplikacije. Jednostavno posao taksiste je veoma, veoma zanimljiv.

 

Po ulasku odmah sam primijetio da si veoma komunikativan, nasmijan.

– Iskreno taksisti su ogledalo svakog grada, ambasadori svakog grada. Jer svaki stranac koji dođe u grad većinom sjedne u taksi i, prvi njihov susret sa nekim recimo iz Sarajeva je upravo vozač taksija. Jednostavno taksista stvara prvi utisak o jednom gradu. Ja govorim više stranih jezika tako da mi je to jedna olakšavajuća okolnost po pitanju ovog posla i komunikacije sa ljudima.

Edin Čaušević osim što vozi taksi, uporedo sa poslom je i student.

– Da, tako je. Studiram informatiku, softverski inžinjering je bio moj izbor. To je ono što ima smisla uz ovaj posao koji radim. Jer u ovom poslu sam slobodan, nemam ograničeno vrijeme, tako da mogu da studiram.

Student Informatike

Kada završiš studij da li ćeš se nastaviti baviti taksijem?

– Jedno sigurno znam, da porodični posao neću ostaviti, ali vidjet ću šta će mi još život donijeti i gdje će da me odvede. Sa informatikom se može raditi iz svakog dijela našeg lijepog Sarajeva, tako da nismo ograničeni sa mjestom gdje se u tom trenutku nalazimo. A, meni je to veoma bitno da imam tu neku slobodu, koja meni mnogo znači.

Na pitanje da li je teško biti taksista u Sarajevu, Edin je odgovorio:

– Za mene zaista nije, jer mi svi mladi, pa tako i ja puni smo energije, elana. Meni se lično sviđa što upoznajem nove ljude, jedino je saobraćaj u Sarajevu malo specifičan. Ali, za mene je Sarajevo super u poređenju sa drugim gradovima u Evropi i regionu.

Da li se plašiš noćne vožnje, da li je bilo neprijatnih situacija?

– Da budem iskren, kako ja tako i moje kolege, mislim na ovu mlađu generaciju, mi baš biramo. Izbjegavam ili izbjegavamo da vozimo ljude koji su pijani ili pod dejstvom nekih od zabranjenih supstanci. Za sada zaista nisam imao nikakvih neugodnih situacija. Nekad ljudi to pogrešno shvate, ali zbog moje ili naše sigurnosti mi zaista biramo u trenutku koga ćemo da primimio u auto.

Siguran sam da je mnoge od vas koji ste ovo čitali, dirnula ova iskrena priča veselog i mladog sarajevskog taksiste Edina Čauševiča, čiji broj vozila je je 309 Sarajevo taksi.

Svaki nepoznati putnik, stranac koji uđe u njegov automobil shvatit će odmah koliko je Sarajevo, koliko je Bosna i Hercegovina gostoljubljiva zemlja i zemlja sa dosta mladih i veoma pametnih i talentiranih ljudi.

Bato Šišić (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending