Pratite nas

Razglednice

GORUĆA PLANINA: Niko ne zna kako se zapalila, ni kada će se ugasiti

Published

on

U nacionalnom parku četiri sata vožnje sjeverno od australskog Sidneja, vatra tinja izvan kontrole, i to već najmanje 6000 godina.

Poznata kao Goruća planina, tajanstveni podzemni požar najstariji je poznati požar na planeti. Neki naučnici procjenjuju da je možda daleko starija nego što trenutno mislimo.

Smješten ispod planine Wingen u državi Novi Južni Wales (Wingen znači ‘vatra’ na jeziku lokalnog naroda Wanaruah, tradicionalnih čuvara zemlje), ovaj podzemni oganj je vatra u sloju ugljena – jedna od jiljada koje gore u bilo kojem vremenu širom svijeta. Jednom zapaljene, ove podzemne požare gotovo je nemoguće ugasiti.

Polako, ali intenzivno, putuju kroz sloj ugljena koji se prirodno nalazi ispod Zemljine površine.

“Niko ne zna veličinu požara ispod Wingena, možete samo naslutiti. Vjerovatno je u pitanju kugla 5 -10 metara u promjeru, koja doseže temperaturu od 1000 stepeni Celzijevih”, objašnjava Guillermo Rein, profesor termodinamike i plamena na Imperial Collegeu u Londonu u Velikoj Britaniji, za ScienceAlert.

Za razliku od tipičnog požara, vatra u sloju ugljena gori pod zemljom; tinja, što znači da nema plamena i više je kao žar na roštilju, a ne tipična vatra. Također prilično je različita od dramatičnih požara plinova u slojevima ugljena, za koje se zna da zapaljuju čak i vodu.

Požar na planini Wingen trenutno gori oko 30 metara pod zemljom i kreće se prema jugu brzinom od oko 1 metar godišnje.

Posjetite li nacionalni park – koji je otvoren za turiste – jedini trenutni dokaz njegovog postojanja je nešto dima i bijelog pepela, zemlja koja je topla na dodir, obojeno kamenje žute i crvene boje te miris sumpora koji je ispušta dok vatra sagorijeva i tali minerale planine.

Tradicionalni čuvari, narod Wanaruah, ovo mjesto smatra svetim. Koristili su ga za kuhanje i izradu oruđa. Njihove priče o porijeklu govore o udovici čije su suze zapalile vatru ili o baklji ratnika kojeg je ‘Zli’ zarobio ispod planine.

Ono što je možda još fascinantnije je da ne znamo tačno koliko je vatra stara. Istraživači su pronašli dokaze koji ukazuju na to da je isti požar mogao gorjeti hiljadama godina.

“Požar je star najmanje 6000 godina”, kaže Rein.

Koliko dugo će gorjeti Mount Wingen, niko zapravo ne zna. Čak i uz ljudsku intervenciju, požare u slojevima ugljena je praktično nemoguće ugasiti, i iziskuje tone vode i tekućeg dušika.

Iako je Wingen dovoljno udaljen od civilizacije da uzrokuje štetu, veći požari ugljena mogu predstavljati ozbiljnu opasnost po zdravlje i sigurnost, što je vrijedno isticati obzirom da su takvi požari postali mnogo češći posljednjih godina.

“Ne samo da bi mogli postati češći zbog klimatskih promjena, već bi i sami mogli pridonijeti globalnom zagrijavanju. Provedeno je vrlo malo studija o tome koliko je značajan utjecaj stakleničkih plinova izgaranja ugljena, ali poznato je da oni oslobađaju velike količine CO2, metana, kao i drugih zagađivača poput žive. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending