Sinoćnja košarkaška utakmica BiH – Srbija u Sarajevu otkrila je dvije slike: hrabru reprezentaciju i glasnu manjinu koja je pokušala ukrasti pažnju nesportskim skandiranjem.
Sarajevo je sinoć pokazalo dva lica. Jedno je ono naše, pravo: dvorana puna običnih ljudi, porodica, djece, navijača koji su došli bodriti svoju reprezentaciju i uživati u sportu.
Muška borba
Drugo lice – ono tuđe, tuđinsko, nesportsko – bila je grupa koja je skandirala ono što nema nikakve veze ni sa Bosnom ni sa košarkom ni sa pobjedom ni sa porazom.
A zapravo, upravo je ta manjina pokušala da prekrije ono najvažnije: da je Bosna i Hercegovina protiv favorizovane Srbije odigrala mušku, hrabru, košarkaški kvalitetnu utakmicu. Da se naši momci nisu povukli, da nisu spuštali glavu, da su igrali za dres, za zastavu, za publiku koja ih je nosila. Da je sport ponovo pokazao da smo itekako živi.
Ali, nažalost – u javnost nije otišla slika o borbenoj reprezentaciji, nego o šačici ljudi koji misle da je sport poligon za prljave poruke. I to je problem. Ne zbog Srbije, ne zbog Evrope, ne zbog komentara na mrežama. Problem je zbog nas.
Jer Bosna i Hercegovina ne može opstati ako bude ličila na te glasne manjine.
Ta priča “svi su isti” je idealna samo za one koji priželjkuju da prestanemo biti normalna, otvorena i zdrava sredina. A nismo isti. I ne moramo biti. Većina u dvorani to je sinoć pokazala – zviždukom, šutnjom, nelagodom, okretanjem glave. Ljudi su došli gledati utakmicu, ne slušati mržnju.
Zato je važno reći jasno:
Navijanje koje vrijeđa druge narode nije nikakva hrabrost. To nije domoljublje. To nije identitet. To je samo slabost, glasna, ali prazna. I to s Bosnom nema veze.
Fer granice
Bosna je ono što se sinoć vidjelo na parketu: borba, talent, prkos, želja, emocija – ali u fer granicama. Bosna je i ono što se čulo iz većeg dijela tribina: podrška, sportsko rivalstvo, respekt. To je ona priča koju trebamo širiti. To je narativ koji nas čuva. To je vrijednost koja se prenosi.
A oni koji misle da sport treba pretvoriti u ratni teren neka znaju samo jedno – nisu ni većina, ni slika, ni glas Bosne i Hercegovine. Samo su buka. A buka nikada nije identitet.
Identitet je ono što većina ljudi živi – mir, normalnost, ponos bez mržnje.
I zato, uprkos svemu, sinoć je Bosna pobijedila. Vidjela je samu sebe – i ko želi da je predstavlja, a ko ne smije.
A. Mirvić (Naj portal)
Pročitajte još:
Oglasili se ‘BH Hooligans’: Uvijek uz BiH, ali bez ružnog skandiranja i nacionalizma
Gest koji vrijedi više od hiljadu govora: Kako je GOŠK pokazao da je sloga u BiH moguća – i zašto to nekima smeta (video)
